Nije jučerašnje postojavanje četnika u Višegradu ništa novo, i nije prvi puta vršeno, kako reče jedan poznati twiteraš, ali – ja bih dodao, jeste najinstrumentaliziranije do sada, sa tendencijom općeprihvaćene društvene norme i isticanjem poruka koje, nesumnjivo, svim Bošnjacima povratnicima u te krajeve lede krv u žilama, događaj koji je dodatno destabilizirao sigurnosnu situaciju u BiH.
Ne bih se toliko bavio tužnom spoznajom da je postrojavanje „vojnika“ koji baštine najcrnju fašističku idelogiju, poraženu u II svjetskom ratu zbog svoje sramne uloge nacističkih sluga i saradnika, osudila tek nekolicina aktivista i boraca za ljudska prava iz RS, koliko je u svemu iznimno važno znati da nikakvu konkretnu reakciju, izuzev nemuštog saopćenja SDA, nismo čuli od samoproglašenog „prvog u Bošnjaka“, donedavnog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, koji za sebe voli reći da je jedan od bošnjačkih-bosanskih lidera.
Ne treba biti u zabludi, ne bi jedna oštra politička poruka upućena „partnerskim politikama“ u BiH ništa puno promijenila, no njena bi simbolika bila nemjerljiva.
Da ne govorimo o tome kako bi Izetbegović i SDA, kao i njihove partnerske stranke sa sjedištem u Sarajevu, mogli – da to žele, pozvati partije sa sjedištem u Banjaluci, prevashodno SNSD i Milorada Dodika na jasno distanciranje od ovog događaja i osudu četničke idologije (makar to), uslovljavajući tim činom bilo kakvo formiranje izvršne vlasti u BiH, bilo kakvo provođenje onih evropskih projekata i izglasavanje onih onih zakona koji znače pristup bogatim evropskim fondovima. Dakle pristup parama i foteljama, koje Dodiku život znače.
Ali oni to nikada neće uraditi, oni to ne žele, Izetbegović izbjegava vlastiti dio odgovornosti zbog jučerašnjeg bala vampira u Višegradu, jer on itekako ima svoje razloge za takvo ponašanje.
Jedan od velikih, ključnih (osim nezajažljive gladi za parama) zove se Mustafa Busuladžić. Jer kako bi Bakir mogao zauzeti takav stav, kako bi mogao Čoviću uputiti bilo kakvu oštru notu zbog ismijavanja Bošnjaka i propagiranja najcrnjeg fašizma i ksenofobije na maškarama u Hercegovini, a da i sam ne osudi vlastitu partiju i ideologiju kojoj je Busuladžić „zaslužni bošnjački prosvjetitelj“, a ne deklarirani kvisling i nacistički saradnik iz II svjetskog rata, koji je svojim pisanjem direktno podržavao ustaški pokret?
Tako razmišlja Izetbegović, čovjek kojem su Bošnjaci u Višegradu ili bilo gdje u RS bitni koliko i lanjski snijeg, čovjek koji je vukao katastrofalne političke poteze zbog vlastite koristi (kao u slučaju instrumentaliziranog pokušaja pokretanja revizije tužbe BiH protiv Srbije za agresiju), ali se ne bi nikada zamjerao Dodiku i Čoviću ako bi rezultat toga mogao da bude loš po njega, a dobar za narod „kojeg predstavlja“.
To znamo svi mi, hroničari političkih zbivanja u posljednjih 15-ak, 20 godina.
Bakire, je li te imalo sram vlastite uloge?
