Prošle godine je Evropski sud za ljudska prava donio presudu u korist portala Kavkaski Čvor kojeg je prethodno moskovski sud proglasio krivim i naložio retrakciju tvrdnji ovog portala koje su regionalne vlasti Volgograda smatrale difamacijom.
Dok svaka privatna osoba ili kompanija ima pravo tražiti sudsku zaštitu od klevete, situacija je nešto drugačija kada se uvedu državne ili regionalne i lokalne institucije vlasti, uključujući javne korporacije te političke partije. Javni je interes da demokratski izabrane strukture budu podložne otvorenoj društvenoj kritici.
Dakle, javne ustanove, organi vlasti, kompanije osnovane od vladajućih organa i političke partije će vrlo rijetko biti u prilici da osnovano podnesu optužbe za klevetu u demokratskim društvima. Jedino kada su u poziciji kontrole sudstva, što je slučaj u više zemalja, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, takve akcije su moguće i često sudski sankcionisane, ali tada više ne možemo govoriti o funkcionirajućoj demokratiji. Više je istaknutih tužitelja i tužiteljica te sudaca stavljeno na razne crne liste vodećih zemalja Zapada upravo zbog bliskosti sa političkom vlašću.
Komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope, Dunja Mijatović, upozorila je na još jednu vrstu pravnih akcija kojom se mediji, aktivisti, branitelji ljudskih prava, naučnici i javni radnici, nevladine organizacije, generalno civilno društvo, efektivno ušutkavaju pravnim akcijama moćnih kompanija i individua. Ova vrsta intimidacije, često finansijski slabašnog sektora, rezultira vansudskim nagodbama gdje moćnici dobiju zadovoljštinu, mediji i aktivisti se ušutkaju dovođenjem na rub ekonomske propasti, dok se autoritarni sistem vladanja cementira i moćne kompanije osiguravaju uklanjanje javne provjere njihovih akcija, od kojih vlasti imaju korist.
U Bosni i Hercegovini već je duže prisutna praksa SLAPP-a (Strategic Lawsuit Against Public Participation), strateških tužbi protiv javnog učešća, participacije građana. Pored lokalnih moćnika, možda najizraženiji je proces u kojem je lokalna BUK d.o.o., koja je dijelom u vlasništvu belgijske kompanije Green Invest, u tri navrata tužila lokalne aktivistkinje zbog njihove kritike i upita o utjecaju na prirodni okoliš lokalne male hidrocentrale na Kasindolskoj rijeci. SLAPP je obično skrivena kao tužba zbog klevete, iako joj nije osnovni cilj pravna zadovoljština tužitelja, već je bitnije izvršiti pritisak na tužene, odugovlačiti s vremenom i finansijskim troškovima procesa te tako ih ušutkati.
Novinarka Daphne Caruana Galizia, koja je ubijena na Malti 2017., definisala je SLAPP kao „zakone dizajnirane da zaštite one koji su stvarno povrijeđeni, koje moćnici koriste kao sredstvo ugnjetavanja i napada na ljude bez moći.“ Dunja Mijatović navodi da to predstavlja „ozbiljnu prijetnju slobodi izražavanja, slobodi okupljanja i organizovanja te pravu na informaciju od javnog interesa.“
Dva Portugalca, novinar i liječnik, dobili su slučaj pred Evropskim sudom za ljudska prava jer je povrijeđen član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima, kojim se štiti sloboda izražavanja. Portugalski sudovi su, naime, presudili da su članovi političke elite oklevetani u lecima protiv lokalnih vlasti koje je doktor napisao i distribuirao, te u novinarskom tekstu naslovljenom Samo su kokoške ostale, u kojem je novinar opisao ministra poljoprivrede kao „najidiotskijeg političara kojeg poznaje“.
Portugalac očito nije putovao na Balkan. Političari i političke elite ne mogu biti zaštićene kao obični građani, ustvrdio je sud u Strasbourgu. Najistaknutiji državni i regionalni predstavnici moraju otrpiti javnu kritiku, pa čak i da ih se naziva idiotima, ukoliko je takav opis adekvatan njihovim radnjama.
U tom kontekstu je jasna opasnost Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske, u kojem se navodi krivično djelo klevete te krivična djela protiv časti i ugleda. Cilj novog zakona nisu samo novinari i mediji, već svako ko se ne slaže s vlašću, ko ima nezgodno pitanje za vlastodršce potencijalno je ciljan ovim izmjenama zakona. Dakle, čak i ako imate osnovani argument da se neki političar ili političarka idiotski ponaša, kada to izjavite činite krivično djelo uRepublici Srpskoj, ali ne i u demokratskoj Evropi.
Evropski sud za ljudska prava, kao sto je primjerima već pokazano, najvjerovatnije će svaku sudsku odluku po tom zakonu proglasiti pravno nevaljanom. Bosna i Hercegovina, tačnije njen entitet Republika Srpska, će tako dobiti novi slučaj Sejdić – Finci, s kojim neće znati šta da radi, a moraće; odluke protiv vlasti će se množiti, a demokratski principi potiskivati, uključujući vladavinu prava i ljudska prava. Konačno, integracije ka Evropskoj uniji tako će dobiti još jednu kočnicu u procesu uprkos glasnim izjavama vlasti o evropskoj opredijeljenosti. Praksa je bitna, a ona je antievropska.
Vlast može ostvariti kontrolu ili utjecaj nad ovakvim sudstvom pod ovakvim uslovima u BiH, ali snažan civilni sektor uprkos pritisaka i prijetnji iz novog zakona, pokazuje snagu i volju za rizik.
Prošle godine, Transparency International BiH podnio je prigovor Komisiji za odlučivanje o sukobu interesa protiv Milorada Dodika, dok je još bio član Predsjedništva BiH, tvrdeći da kompanije u vlasništvu njegove familije ulaze u posao sa državom i dobivaju podršku iz budžeta. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Transparency International BiH i Centar za okoliš podnijeli su tužbu protiv Ministarstva transporta Republike Srpske „zbog kršenja zakona i prikrivanja dokumenta, koji je javno dobro.“ U sva tri slučaja ministarstvo je ignorisalo sudski nalog da dokument učini javnim.
Pitanje je, međutim, može li civilni sektor bez snažne podrške medija i građanstva uopšte, osigurati demokratski progres i odgovornost vlasti.
Prijedlog novog zakona pokazuje da vlasti u RS-u, mada ni federalni dio nije bitno bolji, ili nisu kompetentne i ne znaju svoje zakonske mogućosti, ili im je to jasno ali su se osilili i smatraju da mogu činiti sta hoće. Slijedeći kriterije portugalskog novinara iz teksta, u prvom slučaju potez vlasti bi mogao biti opisan kao idiotski, dok bi u drugom slučaju vlast bila opisana kao autoritarna.
Da li je lakše s idiotima ili diktatorima na vlasti?
