Damir. N. Iz Sarajeva ima 42 godine i sa porodicom živi u podstanarskom stanu zadnjih 15 godina. Iako su i on i supruga zaposleni, s obzirom da rade u privatnim firmama gdje su radna mjesta nestabilna i sa platama ispod prosječnih, nisu do sada mogli da dobiju stambeni kredit od banaka. Prisiljeni su da s malim djetetom ostanu u podstanarstvu, iako oboje rade skoro dvije decenije i uplaćuju doprinose i poreze državi.
„Ako nisi u državnoj kompaniji – ne možeš dobiti stambeni kredit. U najboljem slučaju u nekim bankama i odobre, ali traže jemca, odnosno žiranta, što znači da si odbijen za kredit jer niko više ne želi da bude žirant. Pogotovo sad sa ogromnim poskupljenjem nekretnina u Sarajevu kupovina stana je postala nemoguća. Ja i žena živimo s jednim djetetom u podstanarskom stanu sa neizvjesnim poslovima i tako će vjerovatno i ostati ukoliko ne odemo u inostranstvo. To nam je jedina nada za neki kvalitetniji život. Ne želimo više nikom biti robovi u ovoj državi”, kaže Damir, koji očekuje poziv od poslodavca u Sloveniji.
GODINE PROTRAĆENE NA NIŠTA
Zbog nemogućnosti dobijanja stambenog kredita i zbog starosnog ograničenja (od 20 do 38 godina) Damir je jedan od mnogih stanovnika Kantona Sarajevo koji ne mogu biti na listama za subvencioniranje kupovine stana u Sarajevu, niti su ikad bili u planu za bilo kakve subvencije za rješavanje stambenog pitanja.
Subvencije u iznosu od 10.000 KM Vlada Kantona Sarajevo (KS) preko nadležnog ministarstva upravo će podijeliti za 511 mladih od 18 do 38 godina, koji prvi put kupuju nekretnine u Sarajevu.
Prema izvorima Inforadara, godinama unazad koliko traje program subvencioniranja kupovine stanova u KS, subvencije su dobijali i mladi, djeca imućnih i uticajnih roditelja, ali i roditelja bliskihpolitičkim strankama.
Kantonalne vlasti niz godina izjednačavaju mlade koji su zaposleni u javnim kompanijama i koji mogu dobiti stambeni kredit, odnosno mlade kojima roditelji kupuju stan, sa mladima koji rade u privatnom sektoru, imaju manja primanja i kojima je onemogućeno dobijanje stambenih kredita.
Te osobe najčešće potroše godine radeći za privatna preduzeća za bijednu platu i dođu u period kada ne mogu ostvariti nikakve subvencije, niti riješiti stambeno pitanje.
Zašto se nagrađuju jedni, a ignoriše populacija kojoj je uistinu potrebna pomoć?
U Ministarstvu komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS tvrde upravo suprotno, da je ovakav vid subvencija pravičan, odnosno da ovakvim načinom dodjele sredstava niko nije diskriminisan.
„Činjenica je da Odlukom o subvencioniranju rješavanja stambenog pitanja mladih, kao uslov ili kriterij za bodovanje nije pravljena razlika između mladih zaposlenih u javnom sektoru i privatnom sektoru i takva vrsta kriterija bi na neki način bila diskriminirajuća. Ali iznalaženje nekog drugog modela pomoći mladima, koji nisu u mogućnosti da dobiju stambene kredite zbog manjih primanja, ovo Ministarstvo smatra opravdanim i u narednom periodu će pokušati tražiti određena rješenja. Činjenica je da je subvenciju na ime rješavanja stambenog pitanja mladih u prethodnoj godini dobilo 865 mladih, dakle svi kandidati sa konačne liste reda prvenstva, a ove godine 511 mladih, takođe svi kandidati koji su ispunjavali uslove javnog poziva. Da li je među navedenim kandidatima bilo i djece ‘bogataša’, to ovom Ministarstvu nije poznato, iz razloga što uslov za prijavu na javni poziv nije bio imovinsko stanje roditelja podnosioca zahtjeva, što smatramo da shodno Zakonu o mladima ne bi ni mogao biti uslov”, odgovorili su, između ostalog, iz ovog ministarstva.
Ne osporavaju da je potrebno tražiti kvalitetnija rješenja, ali postojeća pravila pravdaju Zakonom o mladima Federacije Bosne i Hercegovine kojim su se rukovodili prilikom pravljenja odluke.
GRAD DOBOJ ZA PRIMJER
Na nivou BiH ne postoji stambena politika kojom bi se sistematski rješavalo stambeno pitanje mladih niti stambeno tržište gdje cijene dostižu nevjerovatne cifre. U FBiH situacija ovisi o finansijskoj moći kantona i volje lokalnih političara da pomažu rješavanje stambenog pitanja.
Također, za razliku od evropskih i susjednih država, u Kantonu Sarajevo i cijeloj BiH ne postoje poticajne subvencije za kupovinu zemljišta i gradnju kuća izvan gradskih zona.
U nekim kantonima, za razliku od sarajevskog, ne postoji program subvencioniranja, dok je u nekim ono minimalno, poput onog u Tuzlanskom kantonu, gdje se subvencionirala kamata za namjenske stambene kredite u iznosu od 3.000 KM.
Da je za rješavanje stambenog pitanja mladih ključna volja političara, a ne isključivo novac, dokazuje Grad Doboj, koji je mladim bračnim parovima pomagao u kupovini stana sa učešćem i do 70 odsto. Godišnji budžet Doboja iznosi oko 51 milion maraka.
Za razliku od BiH, u susjednoj Hrvatskoj ovaj problem se rješava mnogo konkretnije, a i pravičnije.Hrvatska državna Agencija za promet i posredovanje nekretninama (APN) još prije sedam godina počela je provoditi program za osobe mlađe od 45 godina koji planiraju kupiti svoju prvu nekretninu. Iznos subvencije koji nudi država ovisi o mjestu kupnje nekretnine; ako se ona locirana u Zagrebu pokriva se 30 posto rate kredita, a ako se radi o ruralnim, manje naseljenim područjima, subvencija ide sve do 50 posto rate.
Bosnu i Hercegovinu, zbog sistemske korupcije i klijentelizma gdje bogati postaju još bogatiji, a siromašni još siromašniji, svake godine napušta na hiljade građana svih životnih dobi.
Jedan od razloga napuštanja zemlje je i nepostojanje kvalitetnog programa pomoći rješavanja stambenog pitanja, koje neće ići samo u prilog onima koji već imaju, već i onima kojima je uistinu potrebna subvencija za kupovinu nekretnine. Onima koji više nisu u dobnoj skupini „mladih” jer zbog loše ekonomske situacije koju su stvorile loši i korumpirani političari zadnjih 20 godina – nisu bili u situaciji dobiti stambeni kredit, a njihov rad je minimalno plaćen.
