Spašavanje vojnika Rajana kultni je američki ratni film, višestruki osvajač najprestižnije nagrade Oskar. Spašavanje vojnika Royala sportska je sapunica koja se rasteže godinama i izaziva buru u sarajevskim košarkaškim i političkim vodama.
I dok legendarnom američkom režiseru Stevenu Spielbergu vjerovatno nije ni na kraj pameti bilo da razmisli o snimanju nastavka Rajana, ovdašnji su režiseri političkih i košarkaških kuhinja krenuli po ko zna koji put u izmišljanje tople vode i spašavanje onoga što je, po svemu do sada viđenom, osuđeno na propast.
Nesretnom Košarkaškom klubu Royal dopalo je da pokuša slijediti put i tradiciju giganta, KK Bosna, ali je i on, uz kratkotrajne bljeskove, gurnut na rub propasti.
EKSPERIMENT PROPAO
Nedavni očajnički krik iz Royala o nedostatku novca, nebrizi grada, države i ko zna koga sve ne, pokazala se kao dobar poligon za nova stranačka prepucavanja, posebno pred predstojeće lokalne izbore ali i šansa za novi lov u mutnom kakav smo vidjeli već prije tri godine, kada su najmanje dva navodno ugledna političara kantonalnog ranga (trenutno u opoziciji u Kantonu) bila instalirana na vodeća mjesta u KK Royal.
Eksperiment je propao, KK Bosna Royal je od putnika u ABA 2 ligu potonuo u niži rang bosanskohercegovačke košarke. Odgovornost niko nije preuzeo, samo su „nabijeni“ novi dugovi zbog kojih je došao u pitanje nastup Bosna Royala u šampionatu BiH što je upravo počeo.
Naravno, prije toga je u klub upumpan novac iz Kantona, a gdje je završio – nikad nije zvanično objavljeno u javnosti.
Čovjek koji je u Bosni u neka ljepša vremena proveo približno dvije decenije kao trener i u muškoj i u ženskoj ekipi, Sulejman Begović (75), dobro je upućen i u aktuelna košarkaška zbivanja. Svjestan je da oko KK Bosna ponovo kruže stranački emisari sa navodnim projektima ozdravljenja kluba, ohrabreni najavama povratka na vlast u Kantonu, kao i da je počelo lobiranje kod poznatih Bosnaša i klupskih velikana za podršku „pravoj strani“.
Foto: Sulejman Begović (gore lijevo) sa košarkašicama Bosne nakon osvajanja Kupa Jugoslavije 1983. godine i Begović danas (desno)
No, stručnjak pod čijim su seletorskim vodstvom legendarna Razija Mujanović i ostale reprezentativke našoj državi 1993. donijele historijsko zlato sa Mediteranskih igara u francuskom Montpellieru, nije uvjeren da se iz svega toga nešto pozitivno može izroditi.
„U ovoj državi ne postoji konzistentna politika, samo politikantstvo. Zato je KK Bosna i danas između dvije vatre, s jedne strane je vladajuća SDA, a sa druge Dino Konaković (bivši igrač Bosne, sada predsjednik stranke „Narod i Pravda“, op.a.) i ostali. Da se Konaković nije oglasio ovi iz SDA nikad ne bi uplatili novac Royalu za kotizaciju, već su išli logikom „ovi se sad nešto zainteresovali, a izbori idu, daj da nešto uplatimo“. A tih 9.000 KM (novac dali Gradska uprava i Općina Centar, op.a.) odavde do Skenderije smo mogli sami od svoje raje skupiti. I sad se oni hvale time. Ma, ništa nisu morali ni uplaćivati“, poručuje Begović.
Foto: Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka (lijevo) i lider Naroda i pravde Elmedin Konaković (desno)
On zbog žestokog uplitanja politike ne vjeruje novim najavama „podizanja“ Royala, odnosno KK Bosna, na zdrave noge.
„Jedna je struja dovela klub do ovoga sada, a kadrovi ovih drugih nisu ni fizičko radili, mislim da su svi bili oslobođeni u školi. Znate koliko sve njih sport uopće interesira? Ovo je samo prepucavanje, iz inata. Pa, da njih zanima sport mogli su za posljednjih 20 godina od Bosne napraviti ponovo prvaka Evrope. Znači, jedne ne interesira, drugi su doveli Bosnu na ove grane i kako im vjerovati? Sve što se radi je kratkoročno, a uspješne dugoročne strategije nema bez pravih političkih odluka, da neko kaže: ‘Evo, idemo, obavezuje se Kanton ili Federacija, ili oboje, da godišnje Bosni, kao bivšem prvaku Evrope, daju 500.000 maraka’. To je je odlična cifra za početak, a ostalo, gospodo direktori, menadžeri, upravni odbor, marketing… sami tražite, jer vam je to zadatak“, kaže Begović.
DOŠLI DIVLJI DA TJERAJU PITOME
Ovaj košarkaški stručnjak s pedigreom smatra da se iza svega ne krije čak ni izvorno politika, već lobiji, „i to jalijaški“. Begović kaže da su takve lobiji postavljali nadasve sporne ljude i „menadžere“, jer da su htjeli ozbiljno – radili bi drugačije.
„Neko bi nekad preuzueo odgovornost. Međutim, ovdje niko nije kriv, svi peru ruke. Ispade da je kriv grb Bosne, a sve je do ljudi. Oni koji su sposobni nisu bili dobronamjerni, gledali su sebe, a oni koji su mislili dobro, pokazali se su nesposobni. Sportski klub je specifična sredina, mnogo je teže voditi klub nego neku firmu. Bosnu su jedni iskorištavali, drugi nisu znali – i rezultat je tragedija koju imamo“, zaključuje Begović.
Na pitanje gdje su u svemu ovome košarka, igrači, treneri, odnosno kako je uopće moguće govoriti o košarci kada smo svjedoci da se Bosnina ekipa bukvalno okupila dan početka sezone, Begović odgovara da je „ovdje struka i sve što ide uz nju na zadnjem mjestu“.
Foto: Detalj s jedne od utakmica KK Bosna u Skenderiji
„Ljudi nikako da shvate da se kuća ne pravi od krova, nego od temelja. Stalno se manipulira, spominju nekakvi upravni odbori, skupštine, a ja se pitam gdje su ti ljudi? Klub je spao na jednog ili dva čovjeka koji su izgubljeni u vremenu i prostoru, ne znaju šta da rade. Ovo što se sada dešava u Royalu nema veze sa KK Bosna, njegovom tradicijom, rezultatima, svim onim što Bosna predstavlja, kao sportski simbol ovog grada… I tu agoniju treba okončati. Čiji je i kakav interes ovo što sada imamo, kakvi su to to odnosi Royala i Bosne, što ih to toliko veže pa da se godinama trpi ovo stanje? Bilo bi najbolje za početak da svako ide sebi, svako svoju sudbinu da kroji, da se Bosna ponovo ostamostali i pokuša na nekim zdravim osnovama krenuti dalje. Valjda će se naći nekih ljudi da se stvori kritična masa…“, poručuje Begović.
Ono što najviše boli i iritira, kako kaže, jeste što su mnogim poznatim sportistima i Sarajlijama „puna usta Bosne“, međutim niko ništa da uradi po tom pitanju.
„U Sarajevu je najviše jakih firmi, privrednika, tajkuna… među njima puno onih koji tvrde da su navijači i prijatelji Bosne. Međutim, do sada je ishod takav da je čovjek iz Subotice, znači iz Srbije, pomogao Bosni i uplatio izvjesnu sumu novca, za razliku od naših biznismena?! Nažalost, to je, općenito, poslijeratni mentalitet i moral naših sportskih radnika. Zbog toga se i pravi, istinski Bosnaši sve rjeđe okupljaju u Bosninim prostorijama. Oni koji su zasjeli na funkcije uglavnom su protjerali sve stručne, iskusne ljude koji su mogli pomoći. Došli divlji da otjeraju pitome, tako bih mogao objasniti zbivanja u našem sportu. Danas ljudi na rukovodeće funkcije dolaze da uzmu, a ne da nešto ponude. Meni je jedan takav rekao: „Idem u klub jer moram nešto uzeti od košarke“. Nakon svega ne treba da se čudimo što nam je sport na ovim granama, što je prvak Evrope, KK Bosna na putu propasti…“, zaključuje Begović.
