Skoro je nestvarna činjenica da u BiH pred kraj 2021. godine, 25 godina poslije rata, postaju sasvim normalne medijske ankete na pitanje „Da li mislite da će biti rata“?
Rezultat je to višegodišnjeg ispiranja mozg(ov)a što istrajno provode etno-politički vizionari ove zemlje. “Rat” je najefikasniji manipulativni alat s kojim je lako skrenuti pažnju javnosti sa korupcije, pljačke, ekonomske situacije, svih nagomilanih problema i stvoriti nepodnošljivu atmosferu straha i neizvjesnosti.
Manipulacija ratnom prošlošću, vrijeđanje i psihičko zlostavljanje naroda ovaj put je vjerovatno dostiglo vrhunac.
Mogućnost rata detaljno je opisao Bakir Izetbegović u proljeće ove godine. „Prvo varničenje“, govorio je Izetbegović, „nastat će u Brčkom, potom bi uslijedila intervencija EUFOR-a u Brčkom, a zatim bi se sve nastavilo po liniji entitetskoj, koju će neko pokušati da obilježi, a mi to nećemo dopustiti“.
Prvi u Bošnjaka prognozira je da će time u rat polako biti uvučene zemlje u regionu, potom bi intervenirale prijateljske zemlje koje neće dopustiti da Bošnjaci dožive ono što su doživjeli.
Milorad Dodik, nedavno govoreći o ponovnom formiranju Vojske RS, prijeti da će „preuzeti kasarane Oružanih snaga BiH kao što su to uradili Slovenci sa kasaranama bivše JNA (Jugoslovenske narodne armije) 1992. godine“.
„Proglasićemo ništavnim zakone o sudu i tužilaštvu na prostoru RS. To ćemo uraditi sa SIPA-om, sa obavještajnom službom. Obavještajnu službu ćemo formirati odmah. Nakon tih odluka, SIPA-i ćemo zabraniti djelovanje na teritoriji RS i dati joj rok da napusti RS. Ukoliko se to ne desi, onda ćemo primjerenim mjerama to učiniti“, rekao je Dodik.
Dodik svojim izjavama ne samo da stvara najveću krizu poslije Daytona i daje pogonsko gorivo „zaštitnicima Bošnjaka“, nego zajedno sa svojim „kolegama“ sistematski vrši psihički zločin nad građanima ove zemlje.
Milorad Dodik, baš kao i etno-vođe druga dva naroda u BiH, imaju sve odlike zlostavljača: nedostatak empatije, potrebu za preuzimanjem kontrole, rigidnost…
Citat iz stručne literature:
„Zlostavljači nemaju razvijenu sposobnost kontrole vlastitih emocija te vrlo slabo ili gotovo nikako razvijenu empatiju. Nisu sposobni izraziti vlastite emocije niti suosjećati s drugim ljudima, zbog čega vrlo često i ne osjećaju krivnju i žaljenje zbog boli koju nanose žrtvi zlostavljanja“.
Njihov svijet, njihove ljude duboko ušuškane u blagodat višedecenijske korupcije ovakva retorika neće mnogo uzbuditi. Spremni su za nju i botovski je podržavaju. Ako im i dosadi, uvijek mogu otići na odmor na Maldive ili neku drugu zanimljivu destinaciju.
Ali kako se osjećaju oni izvan tog koruptivnog lanca? Kako je onima koji rade za robovlasničku platu, koji nemaju posla ili naprosto onima kojima je rat odnio sve bitno u životu?
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ima više od 10 posto stanovništva u BiH, odnosno 400.000 ljudi, što je direktna posljedica ratnih dešavanja. Stručnjaci upozoravaju da je današnja situacija za mnoge gora nego u ratu. U ratu je postojao optimizam u budućnost.
Na posljedice PTSP-a na cjelokupno bosanskohercegovačko društvo, ali i na buduće generacije, upozorio je i doc. dr. Zemir Sinanović, profesor sa Univerziteta u Zenici.
„Upravo obitelji u kojoj je neki član patio od ovog poremećaja kreiraju novi oblik – transgeneracijski PTSP. Obolijevaju nam djeca koja nisu bila u ratu jer usvajaju model ponašanja oboljelog člana obitelji i primjenjuju ga u društvu, a sutra u svojoj obitelji“, rekao je Sinanović za DW.
U posljednjih 20 godina, samoubistvo je izvršilo čak 5.000 veterana – 3.000 veterana Vojske RS (VRS), 1.500 veterana Armije RBiH i 500 veterana HVO-a. Sinanović se prisjeća i tragičnog slučaja kada je veteran, ostavivši oproštajno pismo, izvršio samoubistvo jer djetetu nije mogao dati novac za užinu u školi.
Postoji li lijek za ozdravljenje bh. društva?
Tužiteljstvo BiH je 18. oktobra, na zahtjev četrnaest tužitelja, formiralo novi predmet zbog medijskih istupa člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika zbog prijetnji teritorijalnom integritetu i institucijama BiH.
Da li je vrijeme da se postavi pitanje odgovornosti političkih vođa i za psihičko uznemiravanje ljudi, porast PTSP-a, samoubistva veterana?
Da li je vrijeme da se počnu podizati i tužbe za psihičko zlostavljanje građana?
