Postizborni čvor po pitanju toga ko će činiti novu vlast u Bosni i Hercegovini polako je počeo da se odmotava. Nakon definitivnog odbijanja Bh. bloka, ili konkretnije SDP-a (uz raniju najavu Naše stranke) da ne učestvuje u novim vladama na državnom i federalnom nivou, u svega dva dana nacrtale su se konture novih vladajućih većina u BiH.

Najprije su se u ponedjeljak sastali Dodik, Čović i Izetbegović i razgovarali o formiranju vlasti. Zatim je u srijedu došlo do sastanka između Radončića i Izetbegovića. Isti dan Parlament FBiH potvrdio je nove delegate u Domu Naroda Parlamenta BiH, usvojio budžet i finansijski deblokirao ovaj entitet.

PATRIOTIZAM NA BATERIJE

Iako je na izborima doživio potop, osvojivši samo sedam posto glasova na nivou FBiH, što je dva i po puta manje u odnosu na ono što je imao 2014., Radončić je na kraju postao ključni faktor pri formiranju vlasti i, prema svemu sudeći, pripast će mu pozicije i moć koji uveliko nadmašuju povjerenje birača. Rezultat je to unosne trgovine koju je Radončić uspio obaviti posljednjih sedmica. Ulazeći u vlast na kantonalnom nivou sa strankama Bh. bloka, koje je preko svog medijskog glasila i lojalnih intelektualaca mjesecima „motivisao“ da ne ulaze u vlast, dajući naslovnice pristalicama ostanka u opoziciji, Radončić je sebi povećavao cijenu za finalnu trgovinu sa SDA.

Svega nekoliko dana po objavi SDP-a da ne ide u vlast s nacionalnim strankama, Radončić je krenuo akciju i sastao se s Izetbegovićem, najavljujući da je tu došao da bi se „prevazišle sujete“ te da sa SDA postoji „vrlo visoka saglasnost“ o strateškim stvarima, poručujući time direktno da je on za vlast spreman. Drugim riječima, višestruko jači Bh. blok Radončiću je na kraju poslužio kao pregovaračko sredstvo koje mu je odbijanjem ulaska u vlast povećalo koalicionu cijenu.

SDA je još jednom pokazala da joj je vlast (ostanak u vlasti) primarna vodilja u političkom djelovanju. Odmah po uspostavi nove Vlade u Kantonu Sarajevu, SDA je odlučila tražiti sebi manevarski prostor i alternative kako bez vlasti, ne daj Bože, ne bi ostala na drugim nivoima, prije svega u FBiH.

Foto: Premijer Edin Forto (dole lijevo) i nova Vlada KS na klimavim nogama

Utočište je pronađeno u SNSD-u i HDZ-u i neformalnim dogovorima s njima, što se vidjelo i u pomoći pri biranju delegata ove dvije stranke u domove naroda. Tako se, uz svu priču o patriotizmu i probosanskom bloku, čim su u pitanje dovodeni vlast i fotelje, SDA brzo prešaltala na svoj stari dobri recept „dogovora naroda“, odnosno pravljenja dila s druge dvije nacionalne stranke o raspodjeli fotelja i interesnih sfera po nacionalnom ključu.

HDZ nakon uspjeha na izborima, i po njih nadasve povoljnog razvoja situacije s probosanskim strankama, gdje će im partner biti za njih najpoželjniji Bošnjak Radončić, i u novoj vladajućoj kombinaciji moći će računati na sva hrvatska mjesta (s izuzetkom Predsjedništva) i, izvjesno, neke od ključnih resora, poput finansija, koje su i dosad godinama držali, ali moguće i vanjskih poslova. S druge strane, pred HDZ se nameće veliki pritisak od strane vlastite glasačke baze i nacionalističkih novinara i „mislilaca“ po pitanju ultimatuma da ne smiju pristajati na ulazak u vlast bez novog Izbornog zakona BiH.

OŽIVLJAVANJE FILEOVOG MODELA

Ono o čemu se u javnosti uveliko špekuliše jeste da je SDA ponovo spremna pristati na izborni zakon koji je svojevremeno predložio Stefan File (bivši evropski komesar za proširenje, op.a.). Ovaj Fileov model podrazumijevao bi da bi iz FBiH bio izabran jedan član Predsjedništva koji je dobio najviše glasova u Federaciji kao jednoj izbornoj jedinici, pri čemu svi birači mogu glasati za sve kandidate. No, drugi član Predsjedništva postao bi onaj čiji se izbor uslovljava i vezuje za podršku u onim kantonima u kojima prvi nije imao većinsku podršku.

Drugim riječima, računajući na to da bi, zbog svoje brojne nadmoći u utrci za Predsjedništvo najviše glasova osvajao onaj kandidat koji bi u većinski bošnjačkim kantonima imao najviše glasova, to bi automatski značilo da bi drugi član postao onaj koji je u većinski hrvatskim kantonima dobio najveći broj glasova. Ovaj model bi otklonio problem Sejdić-Finci s obzirom da etnička pripadnost više ne bi bila preduslov za kandidiranje, ali bi HDZ-u uveliko povećao šanse da njihovi kandidati zauvijek, odnosno onoliko dugo koliko HDZ bude “stožerna stranka u Hrvata”, sjede u Predsjedništvu BiH.

Foto: Oživljava li model bivšeg evropskog komesara za proširenje Stefana Filea?

Iako ovaj prijedlog HDZ-u, koji zagovara formiranje svojevrsnih etničkih izbornih jedinica, nije potpuno po volji, sigurno im predstavlja korisniji sistem od trenutnog. U svakom slučaju, ni ovaj prijedlog ne bi imao podršku Bh. bloka, u prvom redu Demokratske fronte, no sa SBB-om i SDA u vlasti HDZ ima daleko bolje sagovornike za svoj koncept etničkog predstavljanja koji će nesumnjivo biti proširen i na pitanje izbora delegata u Dom naroda FBiH.

SNSD, kao apsolutni pobjednik izbora u RS, također je partija kojoj se žuri u vlast na državnom nivou, a i kako bi izbacila ministarske kadrove SDS-a i PDP-a. Po utemeljenom, iako ne i formalnom sistemu rotacije, SNSD-u treba da pripadne mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara.

NAJVEĆI GUBITNICI

Ovdje, pak, SDA ima najveći manevarski prostor. S obzirom da su oni ti koji sa Denisom Zvizdićem trenutno imaju mjesto predsjedavajućeg, SDA je u mogućnosti pod svojim uslovima diktirati formiranje vlasti na državnom nivou, uslovljavati ga formiranjem vlasti na nivou FBiH, kao i pristajanjem SNSD-a da odobri aktivaciju MAP-a (akcionog plana za članstvo u NATO). Bit će zanimljivo vidjeti šta će Dodik eventualno biti spreman ponuditi zauzvrat i kako će na kraju trgovina oko ulaska u državnu vlast biti obavljena.

Kad se podvuče crta, izvjesno je da će vlast na državnom nivou činiti SDA, HDZ, SNSD i SBB, a na federalnom SDA, HDZ, SBB (+PDA i ASDA).

Izvjesno je da iz postizbornih pregovora kao najveći gubitnici izlaze SDP i DF. Iako se nakon potopa 2014. SDP uspio vratiti u život, on ostaje u opoziciji, i to po još većoj cijeni velikog raskola u stranci na „sarajevsku“ i „tuzlansku“ frakciju i sukoba između pristalica i protivnika ulaska u vlast koji prijeti ponovnim cijepanjima ove stranke, kakvi su viđeni kroz historiju.

Foto: Lider SDP-a Nermin Nikšić i njegova stranka najveći postizborni gubitnici

Drugi veliki gubitnik je Demokratska fronta, koja je jedina bila pobornik ulaska Bh. bloka u vlast. Iako postoji i teoretska mogućnost da DF umjesto SBB-a uđe sa SDA u vlast, to bi bio veoma riskantan potez, jer osim što bi ovu stranku u očima lijeve javnosti označio kao „izdajnika“, također bi od nje u vladajućoj koaliciji učinio manjinskog partnera s najmanje utjecaja i bez značajnije podrške. DF tako nevoljko ostaje bez vlasti.

Također, vrlo je moguće da će i „Republika Sarajevo“, odnosno nova Vlada KS na čelu s Bh. blokom, u koju sve nade polažu Naša stranka i sarajevska frakcija SDP-a, biti kratkog roka, uzimajući u obzir da je Radončić nakon sastanka s Izetbegovićem već najavio i mogućnost mijenjanja kantonalne postave, što je izvjesno u slučaju postizanja dovoljno „visoke cijene“.

Ljevica bi tako, u konačnici, ponovo ostala bez ičega.

Jedina eventualna prednost koja bi se mogla ostvariti bila bi da Bh. blok uspije sačuvati jedinstvo te djelujući kao konstruktivna opozicija u naredne četiri godine se nametne kao istinska politička i moralna alternativna nacionalnim strankama koje vladaju, što bi birači mogli prepoznati 2022 godine. Ipak, s obzirom da i unutar samog Bh. bloka SDP puca po šavovima, dok Naša stranka javno optužuje Komšića i DF da su „ubačeni element SDA“, u ovom trenutnu vjerovatnijim se čini pucanje bloka nego ujedinjenje ljevice.

(NE)ZASLUŽNI POBJEDNICI

Iz višemjesečne trakavice po pitanju formiranja vlasti, kombinatorike i raspodjele mandata, tako kao najveći pobjednik izlazi Fahrudin Radončić, koji je nakon neuspjeha na izborima zahvaljujući uspješno ispregovaranom poslu postao postizborni pobjednik. Još jedan pobjednik je i Naša stranka koja je, svakako nemajući kadrove za veće domete od kantonalne vlasti, uz otvorene ucjene i prijetnje SDP-u i DF-u da će se Bh. blok rasturiti ako odluče ući u vlast, sebe s manje od pet posto glasova uspjela nametnuti kao lider ljevice, diktirati joj uslove po svom i proizvesti haos u SDP-u.

S obzirom da u čitavoj situaciji, i igrajući na kartu principijelnosti, NS ostaje netaknuta, izvjesno je da će se ovoj stranci nastaviti prelijevati dobar dio glasova SDP-a. No, isti slučaj bi bio i da je SDP odlučio ući u vlast, jer bi ih u tom slučaju optužili za izdaju principa i rasturanje bloka. Ukoliko uspije sačuvati unutrašnju stabilnost, izvjesno je da će NS nastaviti rasti na račun druge dvije stranke ljevice, djelujući kao principijelna i kompaktna.

Pobjednici su i SNSD i HDZ, koji su nakon izbornog uspjeha mogli mirno posmatrati kako se u međusobnom sukobu probosanskih stranaka voda nanosi na njihov mlin i vodi ka formiranju nove vlasti po njima poželjnim uslovima.

I na kraju, najveći pobjednici svakako ostaju i Izetbegović, Radončić i Čović, koji kao stranački lideri nisu propustili priliku i da se uhljebe u državni Dom naroda.

A što se tiče Bosne i Hercegovine – nju i u narednom periodu očekuje vladavina istih onih politika i narativa koji njome dominiraju od devedesetih godina prošlog stoljeća..

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime