Uz međunarodni Dan slobode medija neizostavno se iz godine u godinu otvara i rasprava u kakvoj se poziciji u BiH nalaze novinari? A ta pozicija ogleda se u slobodi da nesmetano obavljaju svoj posao, da rade bez utjecaja i pritisaka, da za svoj posao budu pristojno plaćeni.
No, malo od toga je provodivo u praksi, posebno za onaj dio medijske zajednice koja nje naslonjena uz vladajuće strukture, ili dio onoga što se može nazvat korporativnim novinarstvom kada se uređivačke politike kreiraju po ukusu vlasnika i, ponovo, njima bliskih političkih struktura.
ISCRPLJIVANJE PO SUDOVIMA
Stoga Elvir Padalović, novinar portala Buka, navodi da kada govorimo o slobodi medija u BiH, čini se da se stanje mnogo ne mijenja, već je primjetno konstantno pogoršanje te su zabilježene brojne prijetnje, a o čemu se govori u novom izvještaju State Departmenta, koji je ovome posvetio veliku pažnju.
O ugroženosti slobode izražavanja u medijima, kaže Padalović, „svjedoče slučajevi zastrašivanja novinara i medijskih kuća koji pišu protiv vlasti na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, a sve su češće zloupotrebe Zakona o kleveti u tužbama protiv medija“.
Padalović: Buka je dobila spor protiv Špirića na sudu nakon pet dugih godina
Namjera ovih tužbi je jasna – bacanje na koljena i uništavanje slobode izgovorene riječi, pa čak i u slučajevima kada je jasno da ne može biti riječ o kleveti. Kao primjer navodi podatak da je portal Buka ovih dana izašao kao pobjednik u petogodišnjem sporu protiv Nikole Špirića, visokorangiranog političara, koji ih je tužio upravo za klevetu, a zbog tekstova o porijeklu njegove imovine.
„Najzanimljivije je da je tek Apelacijom Ustavnog suda BiH slučaj vraćen na Okružni sud u Banjaluci, koji je preinačio inače osuđujuću presudu protiv nas. Ono što ohrabruje jeste činjenica da je Sud prihvatio član 10. Evropske konvencije te je naglasio da je sloboda izražavanja ‘zahtijeva pluralizam, tolerantnost i širokoumlje bez kojih nema demokratskog društva’. Takve stvari bude nadu, ali istovremeno moram napomenuti da ovakve stvari iscrpljuju i koštaju, ali istovremeno dokazuju da kada se borite sa argumentom istine onda pobjeda mora doći, kad tad. Ali morate biti jako strpljivi i odlučni u ovoj pravnoj borbi“, kaže Padalović.
Marko Divković, predsjednik Udruženja/Udruge BH novinari, ističe da u političkom, pravnom, sigurnosnom smislu život u kojem živimo izgleda samo kao imitacija slobode medija. On se pita kako se baviti istraživačkim novinarstvom, dakle bez ometanja raditi svoj posao, kada glavna tužiteljica BiH Gordana Tadić javno kaže da novinari svoja saznanja o nezakonitim radnjama treba prvo da prijave Tužilaštvu, tj njoj.
Na udaru su evidentno, ističe naš sugovornik, oni novinari koji kritički i analitički propituju svoje okruženje, koji istražuju afere. Porazan je podatak, dodaje, da sedmično u BiH bilježimo 1,3 fizička napada na novinare, odnosno na medijske slobode.
Divković: Kako se baviti istraživačkim novinarstvom kada glavna tužiteljica Gordana Tadić kaže da novinari svoja saznanja treba prvo da prijave njoj
Otuda i ne čudi da je BiH na 57. mjestu po slobodi medija, a za one, naglašava Divković, koji kažu da smo najbolji u regiji, „najbolji smo jer smo samo okruženi gorima od nas“.
U BiH, prema dostupnim podacima, radi oko 3.000 novinara. Divković podsjeća da su novinari podijeljeni teritorijalno, pa potom po vlasničkoj strukturi…
„Kompletna medijska scena ogledalo je političkog stanja u zemlji. A sve te podjele nisu nikakav ambijent za normalan život, a kamoli za normalan rad, za demokratsko društvo koje onda podrazumijeva slobodne i profesionalne medije“, ističe on.
MNOGI MEDIJI NA RUBU OPSTANKA
Jednako kao i Padalović, i Amer Bahtijar, novinar portala Tačno.net, ističe da su u posebno teškoj situaciji svi nezavisni i profesionalni mediji koji su zbog činjenice da za njih „nema nedodirljivih“ izloženi konstantnim pritiscima, napadima, ali i brojnim tužbama za klevetu.
Govoreći o iskustvima rada za Tačno.net, navodi da se svaki istraživački tekst priprema mjesecima, da se svaka činjenica provjerava upravo jer uvijek postoji opravdana bojazan da će vas pojedinci o kojima pišete tužiti za klevetu. Tačno.net, kaže Bahtijar, do sada nije gubio sudske sporove, ali i naglašava kako su isti i dugotrajni i iscrpljujući. „I to ubija slobodu medija“, ističe on.
Kleveta je, prema krivičnim zakonodavstvima BiH, dekriminalizovana, odnosno ukinut je verbalni delikt, ali medijske slobode time nisu poboljšane, kaže Divković.
„Dekriminalizacija klevete samo je za zapadne posmatrače fina zavjesa koja bi, eto, nama trebala da omogući da mi slobodno radimo. Međutim, kada se uzme u obzir broj tužbi za klevetu, kada se uzmu u obzir razlozi za njihovo podnošenje, da pravosuđe u dobroj mjeri medije smatra svojim neprijateljem, onda činjenica da nemamo verbalni delikt ne znači ništa“, ističe Divković.
On podsjeća da su zbog finansijskog tereta, odnosno plaćanja izgubljenih sporova za klevetu, neki mediji već propali, da je dio medija već na samom rubu usljed jako velikog broja tužbi.
„Mene samo zabrinjava ponašanje predstavnika pojedinih međunarodnih organizacija koji navode da svako ima pravo tužiti za klevetu. Ali činjenica je da najveći broj tužbi podnose oni koji čitavu našu stvarnost vuku na dno i zapravo oni tuže one koji se tome protive, a presuđuju im oni koje su oni postavili. U tako postavljenoj formuli novinari su uvijek gubitnici“, naglašava Divković.
Iako u BiH zvanično djeluje pet novinarskih udruženja, očekivani nivo podrške novinarima u velikom broju slučajeva izostaje. Cehovska udruženja ili su instalirana od samih političkih struktura, ili koncentrisana na članstvo isključivo unutar entiteta u kojem djeluju. A podrška u slučajevima verbalnih ili fizičkih napada uglavnom se svodi na javno upozoravanje, protestovanje, zahtjeve da se sa takvim odnosom prestane…
FAŠIZAM NA DRUŠTVENIM MREŽAMA
Istina, Divković navodi da uvijek i udruženja mogu bolje i više raditi pa da ni za svoje propuste ne smiju biti amnestirana. Naravno, i iskustva pojedinih redakcija i novinara kada je u pitanju konkretno saradnja s Udruženjem BH novinari su različita. Tako Padalović ističe da je Buka imala odličnu saradnju s tim udruženjem koje im je u vođenju jednog procesa za tužbu o kleveti pružilo i savjetodavnu i finansijsku pomoć.
Društvene mreže također su mjesto na kojem se novinarima upućuju i prijetnje i uvrede, neprimjerena etiketiranja koja dolaze ne samo od čitalaca ili sa lažnih FB profila, nego i od drugih kolega ili kolegica. Ali iskustva i onih koji su se zbog toga obraćali policiji ili tražili drugi vid podrške i zaštite pokazuju da se do bilo kakve vrste satisfakcije teško stiže.
Bahtijar: Napadi koji stižu s društvenih mreža se mogu preduprijediti, ali to nije ekonomski isplativo
Bahtijar smatra da se napadi koji stižu s društvenih mreža mogu preduprijediti onemogućavanje komentara, ali i naglašava da se mediji iz niza, uglavnom ekonomskih razloga, na to ne odlučuju.
I dok na jednoj strani oni koji istraživačkim i analitičkim radom propituju zbilju u kojoj živimo bivaju svakodnevno na udaru političkih elita i njihovih sljedbenika, na drugoj strani nekažnjeno egzistira niz medija koji svakodnevno krše sve kodekse profesinalnog izvještavanja.
Najzorniji primjer je RTRS, mada postoji i niz na istom principu ustrojenih lokalnih i kantonalnih medija, navodi Divković. Javni servis RS-a u svom radu „ispisao“ najstrašnije stranice strukovnog bešćašća i već niz godinama djeluje kao glasnogovornik vlasti RS-a, odnosno samo jedne partije – SNSD-a.
RTRS ne libi se etiketiranja i targetiranja ne samo opozicionih političara, nego i javnih radnika i novinara drugih medijskih kuća, i za to nikada nije ozbiljno sankcionisan.
Ali kada se ima u vidu da čelne ljude Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH postavlja politika, pa je tako danas na čelu te institucije bivši generalni direktor RTRS-a, onda ništa građani koji finansiraju tu medijsku kuću ne mogu ni očekivati.
Ili, kako je zaključio Divković, kakva je medijska scena BiH svjedoči i primjer političkog nagrađivanja pojedinih novinara. Poput bivšeg urednika informativnog programa RTRS Siniše Mihailovića, kojeg je SNSD „za lojalnost“ nagradio pozicijom generalnog konzula BiH u Istanbulu.
