Najnovija politička „elita“ u Republici Srpskoj iznjedrila je i nove kategorije nosioca vlasti: „dvodnevne ministre“, koji se nisu ni spustili u fotelju a iz njih su sticajem okolnosti ekspresno katapultirani. Novost je i to da je predsjednik Vlade RS Radovan Višković, nakon mnogo godina provedenih u magli, shvatio da postoje zaposleni u entitetskim institucijama koji čak i ne dolaze na posao, pa je odlučio toj praksi stati u kraj.
Tek formirana Vlada Republike Srpske jedva da je i zaživila a već se suočava sa skandalima. U prvim danima već su date dvije ministarske ostavke dok, istovremeno, predsjednik entitetske Vlade Radovan Višković najavljuje obračune sa stranačkim uhljebima koji se ne pojavljuju na poslu.
EKSPRESNE OSTAVKE
Građani su tako konačno dobili jasnu i nedvosmislenu potvrdu: da u Vladu mogu ući (a po potrebi i izaći) ljudi s krivičnim dosijeima, kao i da u entitetskoj administraciji plaćaju i neradnike, te da do sada po tom pitanju nije ništa rađeno.
Samo dan nakon što je imenovan na mjesto ministra porodice, omladine i sporta Dado Dogan (kojeg je predložila Socijalistička partija RS) podnio je ostavku jer je u međuvremenu utvrđeno kako je nekad ranije skrivio saobraćajnu nesreću sa smrtnim ishodom za koju je odslužio godinu zatvora.
Odmah za njim, iz Vlade RS najavljena je i ostavka novoizabranog ministra rada i boračko-invalidske zaštite Dragoslava Kabića (SNSD), jer je prije više od 20 godina počinio slično krivično djelo.
Dvije ekspresne ostavke pokazale su da se kandidati za najviše funkcije u Republici Srpskoj uopšte ne provjeravaju, osim po liniji stranačke podobnosti. Da li imaju krivični dosije, da li se protiv njih vodi istraga, da li su pod sumnjom za kriminal i korupciju – pitanja su koja vlasti RS i njihove partijske šefove ne zanimaju.
Ipak, znajući da se vlast, uz apatičnu i nezainteresovanu javnost, apsolutno ne sekira o rejtingu svojih predstavnika, postavlja se pitanje odakle ove dvije ostavke baš sada?
Urednik portala Istinito Željko Raljić smatra da iznuđene ostavke nisu dio priče o odgovornosti pred biračima, već pokušaj da se spriječi mnogo veća šteta koja bi nastupila u kasnijoj fazi.
„Viškovićeva vlada je na klimavim nogama u startu i biće veoma ranjiva, zapravo, sve ranjivija kako vrijeme bude odmicalo. Većinu resora je prigrabio SNSD, a ostali se bore za ostatak. Bore se i dalje. Otud ova podmetanja i kopanja po prošlosti novopečenih ministara, ali i prebiranje po njihovim krvnim zrncima. Bara je presušila, a krokodili razdražljivi i nasrću jedni na druge”, zaključuje Raljić.
Advokatica i građanska aktivistica Jovana Kisin Zagajac naglašava da su ostavke ministara zapravo dio političkih igara, a ne odgovorna politika koju je Vlada RS morala odavno da vodi.
“Ni novouvedeno pravilo nije primjenjeno na jednak način, pa i dalje imamo ministre koji su prethodno osuđivani a da to ama baš niko, pa čak ni u ovom momentu, ne dovodi u pitanje. Dakle, možete i dalje biti ministar iako ste prethodno osuđivani, samo ako posjedujete dovoljnu političku moć. Ako nemate političku moć, biće vam naređeno da date ostavku, kako bi onaj koji vam je to naredio stekao još veću moć i popularnost”, pojašnjava Kisin Zagajac.
ĐOKIĆ ODRANIJE POZNAT PRAVOSUĐU
Koliko su ostavke ministara dio lažnog imidža Vlade RS potvrđuje i primjer ministra energetike i rudarstva Petra Đokića (SPRS). Apelacioni sud u Brčkom je još 2007. potvrdio presudu Osnovnog suda u Brčkom kojom je Đokić osuđen na tri mjeseca zatvora zbog pribavljanja protivpravne koristi. Da li zbog činjenice da je riječ o jednom od najstarijih koalicionih partnera SNSD-a, ili zbog njegovih bliskih odnosa sa SPS-om i Ivicom Dačićem, Đokićeva ostavka za sada, kao i nikada do sada u prethodnim mandatima, nije zatražena.
Nezadovoljstvo građana izabranim predstavnicima vlasti manifestuje se „najradikalnije“ na društvenim mrežama. Istovremeno, glasačko tijelo iz godine u godinu nagrađuje one koji nepotizam i korupciju gotovo da i ne kriju jer nemaju pred kim odgovarati.
Tako je nedavno predsjednik Vlade RS Radovan Višković zatražio odgovorno ponašanje od svih koji primaju budžetsku platu.
“Imate ljude koji nisu na radnom mjestu, a primaju platu. Danas će biti upućen dopis svim rukovodiocima da riješe ovo pitanje. Nerad se neće tolerisati”, izjavio je Višković, potvrđujući ovim da se nerad do sada i te kako tolerisao, te da se novac poreskih obveznika troši i na one koji se čak ni ne pojavljuju na poslu.
Ovi „biseri“ iz entitetske vlade još jedna su u nizu potvrda sistema u kojem se groteskna stvarnost odavno prihvatila kao normalna. Za dvadesetak godina vladavine SNSD-a cijeli su naraštaji prevaspitavani da je imati posao i napredovati pitanje ne obrazovanja i truda, već posjedovanja partijske knjižice.
Advokatica Jovana Kisin Zagajac podsjeća da će radnik koji tri dana uzastopno izostane s radnog mjesta bez da svoje odsustvo opravda – dobiti otkaz.
„Samo u državnoj službi je moguće godinama ne dolaziti na posao i uredno primati platu iz budžeta, pa čak i napredovati u službi, a da to na koncu svega zvanično potvrdi i premijer u svom javnom saopštenju, bez trunke srama. Premijer koji je to bio i prethodne četiri godine i koji je davao platu svim navedenim licima koja nisu dolazila na posao. Premijer koji dolazi iz političke stranke koja je na vlasti već dvadeset godina i koja je uvela trend stranačkog zapošljavanja gdje za 50 glasova možete dobiti posao bez da ga zaista i obavljate. Uostalom, kako bi ostajali na vlasti dvadeset godina da nisu omogućili hiljadama ljudi platu koju ne moraju zaraditi. Zar može bolje? Njima, teško da može”, zaključuje ona.
CRNE LISTE KAO PRESTIŽ
I zaista – obogatiti se korupcijom, i to pljačkom poreskih obveznika, pa potom od tih istih poreskih obveznika dobiti glasove i na naredim izborima – scenario je van svih granica razuma koji je moguć samo na ovim geografskim prostorima.
Jednako ironično zvuči i činjenica da je dio čelnika RS osvanuo na crnim listama Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, a da je nakon toga dobio podršku birača na izborima.
Predsjednik RS Milorad Dodik je na američkoj crnoj listi „zbog podrivanja države, ugrožavanja Daytonskog sporazuma, korupcije i brojnih drugih aktivnosti koje narušavaju funkcionisanje demokratije”.
Ministar zdravlja i socijalne zaštite RS, u prethodnom ali i ovom sazivu Alen Šeranić, takođe je na američkoj crnoj listi jer je vodio proces usvajanja Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima RS a koji predviđa uspostavu nove agencije samo u okviru tog entiteta.
Zbog umiješanosti u značajnu korupciju, potpredsjednik SNSD-a i bivši predsjedavajući Doma naroda PS BiH Nikola Špirić odavno je na ovoj neslavnoj listi. Članica Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Željka Cvijanović našla se proljetos na britanskoj crnoj listi, skupa s predsjednikom RS Miloradom Dodikom, a zbog „pokušaja da naruše legitimitet i funkcionalnost države BiH“.
Ali u nakaradno postavljenom sistemu stvari su obrnuto proporcionalne – što kredibilitet političara u međunarodnim krugovima dublje pada, to više raste kod domaće javnosti. Tako se politički milje Republike Srpske decenijama vrti u istom, začaranom krugu: građani biraju kompromitovane političare a izabrani političari kreiraju okruženje u kojem „kompromitovano“ postaje normalno.
„Jasno je da smo mi nezrelo društvo. Kao pojedinci, mi pokušavamo skinuti teret odgovornosti za stanje u društvu sa vlastitih pleća i prebaciti na političke partije. A one su samo naš odraz i odraz stanja u kojem se batrgamo već decenijama. Kada mi budemo bolji, kada budemo birali kompetentne i odgovorne ljude, biće i nama bolje”, zaključuje Željko Raljić.
