Početkom sedmice u Predstavničkom domu Parlamenta BiH odbačena je inicijativa sedam opozicionih stranaka za smjenu Vijeća ministara BiH. Opozicija je svoj zahtjev temeljila nad nedvojbenim činjenicama da državni ministri tokom 2020. godine, koja je bila najizazovnija godina u poratnoj BiH, nisu ništa učinili na ekonomskom planu kako bi amortizovali posljedice pandemije korona virusa.

Na teret im je stavljena također neupitna činjenica da, dok se u svijetu već provodi imunizacija, a cijepljenje počelo i u Srbiji i Hrvatskoj, u BiH još ne zna ni kada će cjepiva stići.

Ipak, zastupnici vladajućih stranaka, kako je to javnosti prenio novinar RTRS-a, „strpljivo su branili rad i rezultate Vijeća ministara“. I ne samo da su tokom rasprave u parlamentu „strpljivo branili svoje ministre“, nego otišli i korak dalje. Pa je zastupnica SNSD-a Sanja Vulić, poznata po izjavi da je za nju njen partijski šef Milorad Dodik bog, ustvrdila da su „rezultati rada Vijeća ministara brilijantni“!?

Upravo ta konstatacija Vulić najbolje oslikava političku zbilju države u kojoj živimo.

Tokom pandemije, prema procjenama sindikata, u BiH je bez posla ostalo najmanje 30.000 radnika. Ekonomisti za ovu godinu, unatoč tvrdnjama entitetskih vlada, ne predviđaju ekonomski oporavak.

Naime, prema njihovim procjenama, BiH će, kao zavisnoj ekonomiji evropske periferije, trebati naredne tri godine da dosegne ekonomski nivo iz marta 2020. Kožarska, tekstilna i industrija kože i obuće, jednako kao i mala i srednja preduzeća iz oblasti metalske industrije su na koljenima, jer su u cijelosti oslonjena na tržišta EU koja im ne nude nove poslove.

Jednom riječju, godine nemara i nedostatak sluha za ozbiljnu podršku realnom sektoru, kreiranje potrošačkih umjesto razvojnih budžeta, kojima se hranila armija partijskih vojnika u javnom sektoru, nakon izbijanja pandemije stigle su na naplatu.

Umjesto jasne strategije kako se nositi s pandemijom i zaštititi živote i zdravlje stanovništva, i država i entiteti donosili su ad hoc mjere, a cijeli period ostat će upamćen po brojnim aferama u koje su uključeni sami vrhovi vlasti. Od nabavke poljske bolnice u Republici Srpskoj, direktnih pogodbi, također u RS-u, sa turističkim agencijama i fantomskim firmama za nabavku medicinske i zaštitne opreme, sve do afere respiratori. Koja bi, da nije bilo medija, također bila zataškana

To što je protiv premijera FBiH Fadila Novalića, federalne ministrice finansija Jelke Milićević, suspendovanog direktora Civilne zaštite FBiH Fahrudina Solaka i direktora firme Srebrena malina Fikreta Hodžića podignuta pa potvrđena optužnica za zloupotrebu položaja, pranje novca, stjecanje protupravne imovinske koristi zbog nabavke 100 neupotrebljivih kineskih respiratora, nikakva je utjeha svim onim građanima BiH koji bi sutra potencijalno mogli zatrebati te iste respiratore. Još manja je utjeha obiteljima onih koji su preminuli zbog zaraze COVID-19, a nikada nećemo saznati da li je i nedostatak adekvatnih uvjeta liječenja tome doprinjeo.

Jer umjesto da su i Milićević i Novalić podnijeli ostavke i time pokazali da u sebi imaju i trun morala, federalni premijer podiže tužbe protiv medija i novinara koji su raskrinkali najsramniju postratnu aferu u našoj zemlji.

Ali respiratori su tek vrh bahatosti ovdašnjih vlasti spram građana. Dok je još uvijek najveći dio država u svijetu u lockdownu, a iz Njemačke, Italije, Francuske… stižu jasna upozorenja da će stanje „zaključavanja„ ostati na snazi do proljeća, iako je u tom zemljama već počelo intenzivno cijepljenje stanovništva, u BiH se život odvija kao da smo ili na drugoj planeti, ili je ova zemlja nekim čudom „korona free zona“.

Ne samo da tvornice, gdje još funkcionira proizvodnja, rade u punom kapacitetu uz nepoštivanje većine epidemioloških mjera, nego se normalan život odvija i u svim ostalim segmentima. Dovoljno je proći bilo kojim gradom u BiH pa svjedočiti o prepunim kafićima i restoranima, tržnim centrima, teretanama i fitnes centrima, pa da se u to uvjerimo. Ništa drugačija slika nije ni u planinskim turističkim centrima poput Jahorine, Bjelašnice, Vlašića i vidjeti redove na ski liftovima i stazama gužve, kao i u ugostiteljskim objektima. To što je u Federaciji BiH uveden od 23 policijski sat, a u RS-u ugostiteljski objekti rade „samo“ do 22 sata, ni na koji način ne dorinosi suzbijanju pandemije.

Iz dana u dan stoga i stižu iz Zavoda za javno zdravlje crne statistike o broju zaraženih i preminulih od korona virusa. Iako zdravstveno osoblje upozorava da su bolnice prekapacitirane, iako svakodnevno pred zdravstvenim ustanovama  svjedočimo redovima građana koji satima čekaju na testiranje, iako se u BiH testira u odnosu na države okruženja najmanji broj građana, a po broju preminulih smo u odnosu na broj stanovnika među prvima u svijetu, ovdašnje vlasti to ne brine.

Profit je, jednom riječju, izdignut iznad života građana. Lockdown se pokazao jedinom efikasnom mjerom u suzbijanju pandemije sve do trenutka dok se ne procijepi 70 posto stanovništa, upozoravaju kako iz Svjetske zdravstvene organizacije, tako i većina naučnika širom svijeta.

No, BiH gazi u drugu polovinu januara a još uvijek se ne zna kada će i koja količina cjepiva stići u našu zemlju. Entiteti i Brčko preko COVAX programa platili su 1,2 miliona cjepiva, što je dovoljno tek za 20 posto ukupne populacije.

I upravo zbog tog nemara vlasti, zbog nedostatka bilo kakve jasne državne strategije, ne treba nas čuditi što u državi raste broj antivaksera i inih teoretičara zavjere koji kategorički odbijaju da se cijepe. Već sada je jasno da će bez dokaza o cijepljenju građani BiH ostati u svojevrsnoj izolaciji. Bez mogućnosti putovanja, a koje će se neminovno odraziti na ekonomske prilike u zemlji.

Pa iako je izvjesno da smo već taoci bahatih političkih vođa, jedino čemu svjedočimo jeste da javnost i dalje samo poslušno i robovski na sve šuti.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime