“Nama je život ovdje postao nepodnošljiv. Djeca ne mogu da se igraju napolju, ne možemo ništa da sijemo…Veliki je smrad i zagađenje. Sve vrste otpada od kućanskog, animalnog, opasnih materija sa cijelog područja BiH se dovoze na ovu lokaciju”, priča za Inforadar Mirnes Škulj, mještanin Novog naselja Bare koji živi na 50-ak metara od deponije Bare u Kaknju.
On i ostali mještani Mjesne zajednice Plandište godinama se bore sa negativnim uticajima Gradske deponije Bare, zbog čega su nedavno pokrenuli peticiju za njeno premještanje na novu lokaciju. Najavljuju i tužbe.
“Deponija nije ni ograđena, a sad na tom mjestu stoji tabla na kojoj piše auto-park JP “Vodokom Kakanj”, ali tu se i dalje dovlači sva vrsta otpada, pa i animalni. Ja to redovno obilazim. Čak sam im rekao da uzimam i uzorke, čemu su se nadležni usprotivili. Ide tužba, ide dokazivanje nelegalnosti, od registracije vozila svaka će dozvola biti provjerena, sve što se radi ovdje u deponiji 90 posto je nelegalno. Imamo 57 video snimaka šta se dovlači, ko dovlači, registarske oznake, šofere i sve ove ostale koji dovlače tu otpad. Ovo ne smeta samo naselju Bare, ovo smeta Plandištu, Milama i Kaknju. I našoj djeci, ovo svi udišemo. Ko misli da ovo njegovo dijete ne udiše, vara se, dodaje Škulj koji se sa ostalim mještanima u naselje Bare doselio nakon velikog klizišta u selu Zlokuće, koje je 2001. uništeno. Dodaje da ne namjerava odustati od borbe.
Na deponiju u prosjeku godišnje se odloži 10.145 tona komunalnog i sličnog otpada.
Rad deponije zabranila je 2012. Federalna inspekcija, a dvije godine poslije je Ministarstvo okoliša Zeničko-dobojskog kantona naložilo JP “Vodokom” da ishoduje urbanističku i građevinsku dozvolu za sanaciju i trajno zbrinjavanje deponije.
“Prema informacijama koje imamo, oni nikada nisu ishodovali te dozvolu i rad je nelegalan“, ističe mještanin MZ Plandište.
Sabit Čehajić predsjednik Savjeta MZ Plandište za Inforadar kaže da će mještani, ukoliko Općina i JP “Vodokom” ne nađu rješenje, krenuti najprije u kratkotrajnu blokadu puta prema deponiji, a zatim i dugoročnu.
“Ta je deponija na običnoj livadi i u nepodrednoj blizini prvih stambenih objekata. Najgore je stanje ljeti. Kad puhne vjetar, ne može se ispred kuće stajati, toliko to smrdi. To je deponija otvorenog tipa. Životinje koje tamo prolaze čopaju to meso, raznose zarazu…Mi smo prve zahtjeve prema Općini i “Vodokomu” imali još 2020. godine kada je Savjet Mjesne zajednice tražio od Općinskog vijeća Kakanj da se naloži Vodokomu da izbaci stavku zbrinjavanje i odlaganje animalnog otpada. Odbilo nas je Vijeće i tražilo je od Vodokoma da se izjasni. Nikada nismo dobili povratnu informaciju”, objašnjava Čehajić za Inforadar.
Navodi da se animalni otpad na ovu lokaciju dovozi od 2017. godine, dok veća količina istog počinje pristizati od 2023. godine.
“U izvještaju o poslovanju JP “Vodokom” nigdje se na navodi koliko se prikupi novca od animalnog otpada. Javnost to ne može vidjeti, čak ni Općinsko vijeće nema tu informaciju. To znam jer sam ranije bio vijećnik. Postoje nalozi da vozači JP idu u mesne industrije i veće klaonice da dovoze animalni otpad na deponiju. Obećano nam je da će sa Novom godinom raskinuti ugovore sa njima i da više neće potpisivati nove. Sad čekamo da vidimo šta će se desiti”, kaže Čehajić i dodaje da su građani tražili da se trećim licima zabrani dolazak u deponiju.
Predsjednik MZ objašnjava da su nedavno održali sastanak sa načelnikom, te direktorom JP Vodokom kada da im je obećano da će njihov problem biti riješen.
“Do 24. 7. ove godine su trebali da pripreme sve potrebne dozvole a i rješenje za sanaciju i trajno zbrinjavanje. Međutim, oni trenutno nemaju nijednu upotrebnu dozvolu”, tvrdi Čehajić. Pojašnava i da je dio putne komunikacije uništen zbog mnogobrojnih kamiona koji dovoze smeće.
“Što je još gore, naša djeca, njih 70-ak idu tim istim putem do škole. Sve skupa je neprihvatljivo”, ogorčeno govori Čehajić.
Kaže da su se obraćali svim nadležnim institucijama ali da svi prebacuju odgovornost jedni sa drugih.
Maksuma Topalović, aktivistkinja iz Kaknja smatra da u svemu “neko dobro profitira“.
“Zahtjev građana je da se prestane odvoziti smeće na ovu lokaciju. Građansku inicijativu sa 1820 potpisa za rješavanje problema deponije koju smo predali Općini Kakanj je sklonjena sa dnevnog reda sjednice. Jednostavno, institucije nas ignorišu i niko ništa ne poduzima. Zahtijevamo da se otpad vozi na Mošćanicu, ali vlast tvrdi da je to skupo, što je van svake pameti. Pa zar je zdravlje građana skupo? Vlast nije sposobna i nema nikakvog plana, to je sasvim jasno”, dodaje Topalović i pojašnjava da je deponija jedan od prioritetnih problema koji se mora riješiti u Kaknju.
Ovo se, smatra ona, može riješiti u kratkom roku.
“Samo treba donijeti odluku da se otpad vozi za Mošćanicu. Ali, nema volje. Niko ne zna koliko se sredstava dobija od animalnog otpada ni kud idu ta sredstva? Apsurdno je da Federalna inspekcija izda nalog za zatvaranje i da se nakon toga niko ne pita zašto ta deponija još radi. Nikakve kontrole nema. Ko će odgovarati za živote i zdravlje ljudi?”, pita Topalović.
Ona podsjeća na Studiju uticaja na okoliš za sanaciju postojeće deponije koji je radio Institut “Kemal Kapetanović” iz Zenice.
U Studiji se, naime, navodi da odlagalište zbog svojih postrojenja nije u skladu sa važećim evropskim zakonodavstvom.
“Za prekrivanje otpada, a koje se vrši u cilju smanjenja emisija neprijatnog mirisa, raznošenja otpada vjetrom, sprječavanja pristupa glodarima i pticama i prodiranja zraka u tijelo deponije, a istovremeno i olakšavanja kretanja vozila koja dovoze otpad, koristi se jalovina iz rudnika (haldija) ili zemlja. Navedeno odlagalište je primjer neuslovnih, neuređenih deponija kakve su uglavnom u većini općina u BiH”, dio je iz pomenute Studije.
Mještani poručuju da ne misle stati u borbi da se deponija zatvori, ali su razočarani sporošću vlasti. Mirnes Škulj kaže da u Kaknju gotovo da nema porodica u kojima nema oboljelih od neke vrste karcinoma.
“Umiru nam mladi ljudi, a povećan je broj smrti stanovnika koji su došli iz Zlokuća u Bare. Kod 11 ljudi imamo ugrađene stentove u zadnje dvije godine”, ističe Škulj i dodaje da ljudski životi i zdravlje nemaju alternativu, zbog čega zahtijevaju da nadležni sve resurse stave na raspolaganje a u cilju zdravlja građana.
Zahtjev da se otpad vozi na Mošćanicu uputila je vlastima u junu ove godine i Behija Kulović, zastupnica u Skupštini ZDK.
“Zahtijevamo od Općine Kakanj, kao osnivača Vodokoma, da se kakanjski otpad odvozi na regionalnu deponiju Mošćanica kako to praktikuje svih drugih 11 općina Kantona. Ako općina Vareš sa pet puta manjim budžetom odlaže otpad na regionalnu deponiju, može i Kakanj”, navela je Kulović. Istakla je tada da je 2021. godine JP “Vodokom” nadležnom ministarstvu podnijelo zahtjev za obnovu okolinske dozvole za sanaciju postojeće deponije, ali je zahtjev odbačen zbog nedostataka u sadržaju zahtjeva.
Kakanjska deponija Bare spada u kategoriju neuređenih nesanitarnih deponija i, prema mišljenju Kulović, ne ispunjava minimalne zahtjeve za ovu vrstu deponija.
Odgovore na mnogobrojna pitanja Inforadar je zatražio i od nadležnih u Općini Kakanj te JP “Vodokom” Kakanj. Nismo ih dobili do objavljivanja ovog članka.
Ukoliko dobijemo odgovore, objavit ćemo ih.
