Dario Kordić, pravomoćno osuđeni ratni zločinac koji je etnički čistio Lašvansku dolinu u srednjoj Bosni i sijao smrt, prošle sedmice je u Zagrebu šetao za život i pozivao nadležne u Hrvatskoj da ne dozvole pobačaj trudnici koja je u rizičnoj trudnoći bebom koja ima tumor.
Kordić je optužen i osuđen za zločin protiv čovječnosti, teške povrede Ženevske konvencije te kršenje zakona i običaja ratovanja. Zločini za koje se teretio su bili tako velikih razmjera i tako rasprostanjeni i sprovedeni sistematski da se njima željelo uništiti i raseliti skoro cijelo civilno muslimansko stanovništvo Lašvanske doline.
U aprilu 1993. u sistematskom napadu na selo Ahmiće i druga mjesta u okolini Viteza HVO je prvo granatirao, a zatim su grupe vojnika išle od kuće do kuće ubijajući i ranjavajući muslimanske civile, i paleći kuće, štale i stoku. Nakon napada, HVO je zatočio mnogo civila, koji su tjerani da kopaju rovove na liniji fronta. Najmanje 103 muslimana civila ubijena su u Ahmićima ili okolo Ahmića. Od toga 33 su bile žene i djeca. Uništeno je svih 176 muslimanskih kuća u Ahmićima kao i dvije džamije.Sud je Kordića osudio na 25 godina zatvora jer je planirao, poticao i naredio zločine koji su se dogodili 16. aprila 1993. u Ahmićima te selima Šantići, Pirići i Nadioci. Sud je utvrdio da je Kordić sve radio da se uradi etničko čišćenje i progon.
Nakon izlaska iz zatvora Kordić je u velikom dijelu hrvatskog političkog spektra dočekan kao heroj. Potom je diplomirao teologiju i posvetio se vjeri. Redovan je učesnik manifestacije “Hod za život”.
Kordić se nikada nije javno pokajao za zločine zbog kojih je i osuđen. Ali se danas ne ustručava predstavljati moralnom vertikalom. Danas u Zagrebu učestvuje na skupu u kojem kaže da brani život, život nerođenog djeteta kojeg trudnica želi pobaciti zbog brojnih komplikacija i bolesti bebe. Kordić je danas na ulici u borbi za život, život koji je prije 29 godina tako nemilosrdno oduzimao, čak i djeci i bebama.
A kako je izgledalo oduzimanje života pod Kordićevom komandom pročitajte ovdje.
Izvor: Klix
