I samo što se bijes bh. javnosti donekle primirio poslije brutalnog napada novinarske kamere na Husu Ćesira, direktora firmi Bosnaplast i Femas, a ujedno i predsjednika SDA Novi Grad, kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da LGBT udruženja početkom septembra planiraju u Sarajevu organizovati paradu ponosa pod sloganom Ima izać’.
I dok je cijeli bh. politički vrh ostao nijem na nepravdu počinjenu prema Husi Ćesiru, sposobnom poduzetniku čiji je jedini grijeh u ova đavolska vremena to što njegove firme pukom srećom dobivaju svaki tender od općine Novi Grad, od svih političara udostojio se javiti samo Bakir Izetbegović i osuditi divljački nasrtaj kamere na nevinog poduzetnika i naravno stati u njegovu odbranu jer, na kraju krajeva, svi mi imamo pravo na samoodbranu.
Ali šta reći na najnoviji napad na integritet Bosne i Hercegovine i sve one demokratske vrijednosti koje ljubomorno njeguje – iz dobro znanih zagrebačkih i beogradskih LGBT krugova?
NAPAD NOVINARSKE KAMERE
Jer ne smijemo zaboraviti ni na trenutak da ova zemlja danas postoji najviše zahvaljujući odricanju od usta i velikoj patnji zvaničnika SDA i ljudima poput Huse Ćesira i Samre Hajdarević Ćosović, koji nesebično i žrtvujući svaki djelić sebe ponosno staju u odbranu domovine – i to po ko zna koji puta do sada.
I dok je Huso Ćesir na napade novinarskih kamera odgovorio po staroj izreci “ko tebe kamerom, ti njega pecivom”, pa je uzvratio tako što je novinare koji su atakovali na njegovu firmu počastio kiflama, Samra Ćosović Hajdarević je “svim pederima i lezbejkama” i njihovim simpatizerima na civilizovan način ponudila prevoz do zemlje iliti države u kojoj će na miru organizovati destabilizaciju društva pod okriljem parada i festivala. Još da je na raspolaganju imala teretni voz…
Jer, ovo je država u kojoj se zna šta su red, rad i disciplina, ovo je društvo koje zabranjuje negiranje genocida i rad fašističkih organizacija. Ovo nije tamo neka Švicarska u kojoj guzonjin sin na semaforu automobilom ubije djevojke i za to dobije brutalnih 5 godina zatvora. Ovo nije država gdje možeš ubiti dva policajca i da te nikada ne uhvate, ovdje se djeca ne liječe SMS-ovima, ovdje cijene nisu kao u Švajcarskoj, a plate ko u Burundiju.
Ovo nije država koju je od 1995. napustilo 79% inžinjera, 81% magistara i 75% doktora u oblasti tehničkih nauka. Ovo nije država u kojoj 80% mladih ne vidi perspektivu, ovdje nema mržnje, nema kurvaluka, mema kriminala, nema korupcije, nema nepotizma i nema stranačkih uhljeba. Ova država nije podijeljena na dva dijela koji jedni drugima bojkotuju pekare i LGBT-u apsolutno ovdje nije mjesto. Pa, čovječe, ko bi to još dopustio?!
LGBT igrice zabranjene i po islamu, jer je to udar na našu porodicu koja se nalazi na privremenom radu u Njemačkoj.
LGBT ubija naš način života, naše sisanje budžetske sise, naše suosjećanje s našim ratnim zločincima i pljačkašima, naše društvo općenito, u kojem te od malih nogu uče da voliš Srbe, Hrvate, Bošnjake i sve one koji se razlikuju od tebe. Ovo podneblje nikada nije trpilo pederluk. Šta treba da nam našminkani profesori i nastavnici uče djecu i studente po školama?
BOŠNJACI BEZ SVOJE LGBT BOJE
Pa to bi bilo ravno snoviđenju da, recimo, neki haški optuženik održi predavanje studentima o njegovom susretu s bogom, ili da nam se neki studentski dom zove po nekom zločincu-pederu. To bi bio sunovrat svega civilizacijskog na ovim prostorima. Svega onoga što smo učili nakon što smo se odbili od materine sise i prvim učinjenim koracima zauzeli svoje mjesto ispred narodne kuhinje.
I svi oni koji su svojevremeno partijsku crvenu knjižicu zamijenili prvim mjestom u safu sada bi trebali da mašu zastavama u duginim bojama, a kada se malo zagledate u tu zastavu primjetićete da na njoj uopće i nema izrazito zelene boje, ili se baš slabo vidi. Nakon što su nam komunisti branili da se zovemo tako kako se zovemo, da se izjašnjavamo tako kako se izjašnjavamo, sada nas i LGBT diskriminira?! Crvena i plava se sasvim jasno vide, ali zelena?! Neko bi trebao da se pobuni zbog toga i da Bošnjaci dobiju svoju boju na LGBT zastavi.
Svi znamo da je to još jedan udar na bošnjački narod koji se ovoga puta umjesto oružja vodi pederlukom. Mi smo devedesetih upalili svjetlo kako bi naša nacija nakon nekoliko stoljeća tlačenja napokon progledala i morate se zapitati, ako smo svih ovih godina živjeli u mraku sa ovim LGBT aktivistima (kako sebe zovu), da li smo s vremenom i sami postali gejovi?
Na sreću, danas imamo sposobne ljude koji će stati u našu odbranu, koji rade za našu dobrobit i koji će ovakve pojave izolovati daleko od nas i naše djece. Pored takvih pederluka, drugi nam ne trebaju.
