Na Inforadar su nakon serijala tekstova koji smo objavili o korupciji unutar UIO počeli pritisci, a u avgustu su pristigla dva demantija od pravnih zastupnika i dalje aktuelnog direktora UIO BiH Mire Džakule, te uposlenica Jelene Majstorović i njene kćerke Jane, u kojima su oni negirali međusobnu povezanost kao i notornu činjenicu da je Džakula namjestio prestižno radno mjesto za Jelenu Majstorović, a kasnije i za njenu kćerku. Kao odgovor na jučerašnju tužbu autoru ovih priča od strane Jelene Majstorović, Inforadar u ovom tekstu objavljuje obimnu dokumentaciju koja potvrđuje njihovu povezanost i Džakulinu blagonaklonost prema ovoj uposlenici kroz njeno ekspresno napredovanje u karijeri, razne vrste pogodovanja, isplaćivanje nagrada za prekovremeni rad i drugo.
Sve je počelo 2013. godine, nakon što je Jelena Majstorović, i to jedva (s prosjekom ocjena 2.5), završila gimnaziju u Prnjavoru te je odmah primljena u UIO na radno mjesto saradnika za suzbijanje krijumčarenja, u RC Banja Luka, ali bez konkursa. Odmah se u startu postavlja pitanje zašto bi direktor jedne velike organizacije, kakve su državne carine, mimo konkursa zaključio Ugovor o radu sa nekim lošim đakom iz Prnjavora, kojeg „lično ne poznaje“, a što se vidi iz dokumenta koji objavljujemo.
Od 1. aprila iste godine do 2. novembra 2014. direktor Džakula je Jeleni Majstorović u kontinuitetu obnavljao ugovor o radu i radni angažman u UIO, na istom radnom mjestu. Nakon što je Majstorović 2014. diplomirala po ubrzanom postupku na banjalučkom privatnom Univerzitetu za poslovne studije (UPS), na koji se upisala 2013., i to na treću godinu (poštovanim čitaocima se izvinjavamo zbog ranije nepreciznosti jer je, dakle, u pitanju UPS, a ne također privatni univerzitet Aperion), Džakula se pobrinuo za napredovanje „diplomiranog pravnika“. Odmah je interno premješta na mjesto stručnog saradnika za sprječavanje krijumčarenja i prekršaja u Grupi za spriječavanje krijumčarenja i prekršaja RC Banja Luka, što joj je produžavao u kontinuitetu do 30. juna 2015. godine. I taj dokument objavljujemo.
Međutim, ovdje je direktor Džakula derogirao i zakon i Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji UIO, jer je Majstorović, kao zaposlenik u radnom odnosu na određeno vrijeme, postavljena na mjesto državnog službenika za koje nije ispunjavala uslove jer nije imala godinu radnog iskustva nakon stečene VSS (diplomirala tek mjesec ranije). Agenciji za državnu službu je prijavljena ova nezakonitost, a ADS je izdala mišljenje po kojem ovakvo raspoređivanje nije moguće i nelegalno (akt ADS BiH broj: 01-50-946-1/11 od 23.12.2011.).
Nakon blamaže Džakula je ovu uposlenicu, koja mu inače „nije prisna i ne poznaje je dobro “, ponovo rasporedio na radno mjesto sa SSS, kao administrativnog saradnika u Odsjeku za istrage, nakon čega joj je u kontinuitetu obnavljao ugovor o radu te joj ekspresno izdao Rješenje 17. aprila 2015. da u narednu godinu obavlja poslove državnog službenika – stručnog saradnika za spriječavanje krijumčarenja i prekršaja u Grupi za spriječavanje krijumčarenja i prekršaja. A sve to, kako je navedeno, „radi omogućavanja sticanja radnog iskustva sa visokom stručnom spremom“. I ovaj dokukment objavljujemo.
Zahvaljujući nekoliko novih Džakulinih rješenja izdatih ovoj uposlenici koja mu nije bliska, (a u čijem smo posjedu), Majstorović je tako nekoliko godina volontirala sve dok nije zvanično postavljena za inspektora u Grupi za reviziju i kontrolu Odsjeka za poreze RC Banja Luka 1. maja 2018., rješenjem ADS-a.
Kao obrazloženje je navedeno da je bila “najuspješniji kandidat za ovo radno mjesto”, iako prethodno niti jedan dan nije radila u Odsjeku za poreze! Ipak, iako je “briljirala” na konkursu u oblasti poreza, tu se zadržala tek dva radna dana pa je 7. maja 2018. premještena na radno mjesto višeg stručnog saradnika za sprječavanje krijumčarenja u Grupi za sprječavanje krijumčarenja i prekršaja u Odsjeku za provođenje propisa RC Banja Luka. Rješenje je potpisao – direktor Džakula, koji je inače dobro ne poznaje.
Ono što je posebno interesantno jeste da je Majstorović prvi put postavljena na radno mjesto sa visokom stručnom spremom 3. novembra 2014., a Džakula je Majstorović već 6. novembra 2018. postavio za šefa Grupe za sprječavanje krijumčarenja i prekršaja u Odsjeku za provođenje propisa, uprkos tome što u momentu postavljenja Majstorović imala tek četiri godine radnog iskustva te nije mogla u cjelosti ispunjavati uslove za propisano radno mjesto. Podsjećamo da je Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji UIO za radno mjesto šefa Grupe propisano radno iskustvo od pet godina na poslovima VSS.
Tako je Jelena Majstorović u kontinuitetu radila na prestižnom i odgovornom mjestu šefa Grupe, iako nije ispunjavala uslove. U međuvremenu, kako bi ovo postavljenje progurao i na konkursu, a o čemu je Inforadar u dva navrata pisao i na šta je upozoravao, Džakula je čak izmijenio i Pravilnik pa je uslov u pogledu iskustva za ovo radno mjesto smanjio na četiri godine, što je vidljivo iz obrazloženja kojim je Jeleni Majstorović privremeni raspored produžen i za period od 1. jula do 30. septembra 2019. godine.
Privremeni raspored za Majstorović trajao je sve dok Rješenjem ADS-a od 12. juna ove godine ona nije i zvanično postavljena na radno mjesto šefa Grupe za sprječavanje krijumčarenja i prekršaja, o čemu je Inforadar također pisao (te dobio „demanti“ kojim oni odbacuju međusobnu povezanost i štimanje pozicija).
Ono što je posebno interesantno jeste da Džakula Jelenu Majstorović, koju inače dobro ne poznaje, nije nagrađivao samo unapređenjima, već i isplaćivanjem sredstava poreskih obveznika BiH.
Tako je još u decembru 2013. Majstorović uspjela da ostvari 40 sati prekovremenog rada, uvećanih za 25%, i to redajući i slažući arhivu Odsjeka.
I u decembru 2017. Jelena Majstorović je takođe radila prekovremeno, bez detaljnijeg opisa u čemu se tačno sastojao taj rad, te joj je u januaru 2018. Rješenjem direktora lično odobrena naknada plate za 40 sati, uvećanih za 25%, srazmjerno efektivnom vremenu trajanja tog „rada“.
Ni to nije sve. Izdašni direktor Džakula je 4. jula 2019. potpisao Rješenje o isplati novčane nagrade u iznosu od po 40% osnovne plate “a zbog obavljanja poslova u obimu većem od prosječnog, te posebnog isticanja u radu u stručnim i kreativnim sposobnostima” za 45 službenika. Na prvom mjestu liste bila je – Jelena Majstorović. I ovaj dokument objavljujemo.
Samo dva mjeseca kasnije identično Rješenje za mjesec avgust, ovoga puta za 51 službenika. Na prvom mjestu – Jelena Majstorović, koja, inače, nije Džakulina prisna saradnica. I ovaj dokument objavljujemo.
Opet dva mjeseca kasnije, 7. novembra 2019. godine, novo Rješenje o isplati novčane nagrade u iznosu 40% od osnovne plate za oktobar za 10 službenika. Ovoga puta Jelena Majstorović je navedena pod rednim brojem 2., a pod rednim brojem 1 još jedna Džakulina odana saradnica, Nevenka Šobot (kojoj je uz Majstorović također čuvano prestižno radno mjesto na zadnjem konkursu, o čemu je Indoradar također u više navrata pisao).
Kako bi tradicija bila nastavljena i na samom kraju prošle te početkom ove godine, direktor Džakula se pobrinuo i sa dva nova rješenja. Oba puta novčanu nagradu je dobila – Jelena Majstorović, sa 1. i 2. mjesta nagrađenih (ali jednom i Nevenka Šobot kako bi se mir u kući održao).
U jednom od demantija koji smo dobili posebno nam je apostrofirano da Džakula “ne poznaje” kćerku Jelene Majstorović Janu, koja je, podsjećamo, bez iskustva i dana radnog staža, kao također loš đak, primljena na atraktivno radno mjesto.
Kako bismo razbili i tu iluziju objavljujemo i dokument iz kojeg se vidi da je Džakula, lično i personalno, 11. marta ove godine zaključio Ugovor o radu s Janom Majstorović, na radnom mjestu administrativnog saradnika u Odsjeku za upravljanje i održavanje objekata i graničnih prelaza, na neodređeno vrijeme,
Međutim, kako se i ona ne bi morala mučiti kao administrativni saradnik koji kroz karijeru slaže arhivu, Džakula je je s Janom Majstorović, “koju inače ne poznaje”, sklopio novi Ugovor o radu broj: 01-34-2-55-1235-1/20, od 23. aprila 2020., kojim je ona premještena u atraktivni Odsjek za carinske poslove, odnosno na jedno od traženih radnih mjesta saradnika–carinika u CI Gradiška. I ovaj dokument objavljujemo.
Da se oni međusobno “ne poznaju” i da su se po nekim rođendanima susretali “sasvim slučajno”, potvrđuju i svjedočenja i ostali dokazi koje posjedujemo, a o kojima ćemo drugom prilikom.
Inforadar će i u narednom periodu objavljivati dokaze o silnim zlopotrebama, korupciji i klijentelizmu unutar državih carina pod vođstvom Mire Džakule, inače kadra HDZ-a, kojem je drugi uzastupni mandat, da podsjetimo, istekao u junu ove godine, a kao odgovor na sve tužbe kružoka koji misli i vjeruje da će nas zaplašiti i zaustaviti i da može raditi šta hoće i dokle želi.
