Redovi građana koji traže radne vize pred generalnim konzulatom Republike Slovenije u Banjaluci, razgovori o traženju posla u Njemačkoj, Austriji, skandinavskim zemljama, opšta su svakodnevnica bh. entiteta Republika Srpska (tek je možda neznatno bolje u Federaciji).
Zbog toga i ne čude nedavno objavljeni podaci da se Bosna i Hercegovina našla na trećem mjestu po broju useljenika u Njemačku, iza Indije i Kine. Nezaposlnost, potplaćeni rad, nepotizam, korupcija, konstatno dizanje političkih tenzija i sve viši stepen ugrožene sigurnosti razlozi su koji građane opredjeljuju na odlazak.
U januaru ove godine senatori RS javnosti su poručili da je ovaj entitet stabilniji i sigurniji dio BiH i gotovo pa izrazili čuđenje zbog podatka da je demografska slika sve lošija i dobrim dijelom uvjetovana upravo ekonomskim migracijama.
STANJE SIGURNOSTI ALARMANTNO
I vlast u RS-u građane konstantno uvjerava kako je sigurnosna situacija pod kontrolom, te kako je policija ta koja je njen garant. A onda se desilo brutalno ubistvo banjalučkog privrednika Slaviše Krunića. Koji je, uz ostalo, bio i vlasnik najveće zaštitarske agencije u BiH. I vjerovatno jedan od najčuvanijih ljudi u RS. Kada takva osoba bude ubijena – javnost se s pravom pita o kakvoj to sigurnosti vlast govori.
Krunić je ubijen u noći 22. aprila, dan kasnije trebala je biti održana sjednica Narodne skupštine RS. Na zahtjev opozicionih poslanika (SDS i PDP), koji su opravdano ustvrdili da je sigurnosna situacija u RS-u toliko pogoršana da bi se o toj temi trebala održati parlamentarna rasprava, zasjedanje je odloženo za jedan dan. I to je, na temu sigurnosti, bilo sve što je parlamentarna većina u RS u datom trenutku imala reći.
Foto: Opozicija u RS smatra da je stanje sigurnosti u ovom entitetu postalo alarmantno
Uz obrazloženje da će se nekad, na nekoj od narednih sjednica Narodne skupštine i ta tema naći na dnevnom redu. Šef poslaničkog kluba SNSD-a Igor Žunić ustvrdio je da “sigurnost građana nakon Krunićevog ubistva nije ugrožena”, te da su neosnovane tvrdnje Miladina Stanića, šefa Kluba poslanika SDS-a, da je „stanje sigurnosti u RS alarmantno“.
Krunićevo ubistvo samo je potvrdilo da se RS-om šetaju lica s debelim kriminalnim dosijeima, ili kako je to iz MUP-a RS navedeno – “odranije poznata policiji”, da nad njima niko ne vrši nadzor i da su spremni u svakom trenutku na sebe preuzeti zadatak plaćenih egzekutora.
Policija u RS građanima ne ulijeva sigurnost, a 2018. godina pokazala je da daleko spremnija nad njima provoditi torturu nego raditi svoj posao. Na ovo je upozorio i poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini RS-a Draško Stanivuković, ističući “da je drugačije kako danas na slobodi ne bi bile ubice Davida Dragičevića, Milana Vukelića, a njegova porodica ne bi sumnjala da je lažirana istraga u saobraćajnoj nesreći u kojoj je život izgubio Nikola Đurović kako bi se prikrio identitet vinovnika nesreće“. Stanivuković je kazao i da njegova porodica živi u stalnom strahu za njega zbog njegovih javnih kritika vlasti.
Poslanik SDS-a Nebojša Vukanović poručio je da vlast konstatno stavlja mete na čelo političkim neistomišljenicima i da je pitanje kada će neko od njih doći na red za likvidaciju. Iste strepnje javno je iznijela i poslanica PDP-a Jelena Trivić.
ODAKLE NOVAC ZA REZERVNI SASTAV
Stoga je veliki dio javnosti u cijeloj BiH, ali i međunarodni zvaničnici u misijama u našoj zemlji, s krajnjim podrozenjem dočekali nacrt izmjena Zakona o policiji RS, odnosno uvođenje rezervnog sastava policije koja bi trebala brojati 20 posto postojećeg aktivnog policijskog kadra. Obrazloženje MUP-a RS, kao predlagača zakona, da je cilj uvođenja rezervnog sastava efikasnije djelovanje policije dođe li do eskalacije migrantske krize, kao i pomoć stanovništvu u slučaju elementarnih nepogoda, treba uzeti s dosta rezerve.
Ima li se u vidu da je dio budžeta MUP-a RS za opremanje policije (naoružanje, unforme) za 750.000 KM manji u odnosu na prošlu godinu i iznosi 1,2 miliona KM, postavlja se pitanje iz kojih će se izvora novac namaknuti?
Ali, daleko bitnije je pitanje koja bi trebala biti istinska namjena rezervnog sastava policije? Odnosno, pravi li aktuelna vlast paravojnu formaciju, spremnu da se ne samo obračuna sa sopstvenim građanima u slučaju da se odluče na ulici dići svoj glas, nego i da izađe na međuentitetsku liniju i tako započne postupak otcjepljenja RS od BiH, čime lider SNSD-a Milorad Dodik u kontinuitetu prijeti od 2006. (a što bi, nesumnjivo, dovelo do novog rata)?
Podsjetit ćemo da je jačanje policijskih snaga vladajućim strukturama u RS, a koji su to i danas, sugerisano još 2014. u Banjalučkoj dekleraciji, dokumentu u čijoj su izradi sudjelovale krajnje kontraverzne osobe iz RS, Srbije i Rusije, a kako bi se preduprijedio svaki oblik socijalnih protesta građana koji su tada potresali Federaciju BiH. Prvi čin naputaka iz deklaracije građani Banjaluke osjetili su na svojoj koži 25. decembra 2018., kada je uz upotrebu neprimjerene i nepotrebne sile policija nasrnula na građane koji su tražili istinu o smrti Davida Dragičevića.
Foto: Počevši od 25. decembra, na katolički Božić, policija RS počela s burtalnom upotrebom sile prema građanima na Trgu Krajine
Navešćemo i da je uvođenje rezervnog sastava policije suprotno odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma, a na što su upozorili i političari iz Federacije BiH. Ali grudva se zakotrljala, pa je lider SDA Bakir Izetbegović najavio da će Federacija odgovoriti istom mjerom. I počelo je zveckanje oružjem. Sve s ciljem da se građanima pažnja skrene s praznih stomaka uvlačenjem u nova međunacionalna sporenja i sijanjem straha jednih od drugih. Jer rješenja koja bi osigurala bolji život, više radnih mjesta, veće plate i penzije, nema ni na vidiku, niti se poduzimaju konkretni koraci u tom pravcu.
Predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH Mirhunisa Zukić koncem 2017. godine upozorila je da građani gube strpljenje čekajući bolje sutra.
“Odlaze, prije svega, jer ovdje ne vide bolju budućnost. Klima koja vlada u BiH, kako ekonomska, tako i politička, odavno je deprimirajuća, tako da naše građane lako privuku poslovne ponude iz evropskih zemalja, najčešće Njemačke, Austrije, Slovenije i Švedske. Posebno zabrinjavajući je odlazak mladih, sve je više i onih sa tehničkih fakulteta iz Sarajeva, Mostara, Banjaluke i drugih gradova sa fakultetima i obrazovanjem koje zapad traži”, navela je Zukić.
MLADI ODLAZE U JEDNOM PRAVCU
Gotovo identičnu upozorenje od Zukić stiglo je i ove godine, pošto se trend odlazaka iz BiH ne samo nastavlja, nego je i u porastu. A BiH, pogotovo RS, napuštaju ne samo mladi, nego i oni srednje generacije. Osim boljeg ekonomskog položaja, politička situacija koja se samo usložnjava iz dana u dan, kao i opšta nesigurnost, ono je što građane opredjeljuje da život nastave izvan ovih prostora.
O ekonomskim migracijama u vladajućim strukturama malo se govori. A i onda stižu paušalne ocjene od onih “da su ljudi s ovih prostora iz ekonomskih razloga odlazili i prije rata, da je sloboda kretanja radne snage garantovana i da vlada tu ne može ništa da učini( bivši ministar rada RS), do optužbi koje je „zapadu“ uputio Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider SNSD-a, na Jahorina ekonomskom forumu održanom koncem aprila.
“Ovo je potreba njih, oni trebaju radna mjesta. Kada ne bude trebalo, opet će zatvoriti granice. Prije 10 godina su i govorili o tome da Evropa stari, da će izgubiti radni potencijal”, kazao je Dodik.
U 2016. i 2017. godinu samo u Njemačku, prema podacima njihovog Saveznog ureda za migracije, otišlo je oko 50.112 građana, odnosno, izračunali su statističari, više od broja stanovnika u Posavskom kantonu (48.089). Kako ni entiteti niti državne institucije ne vode statistiku o onima koji napuštaju BiH, nema zvaničnih podataka koliko se građana do sada iselilo. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije, našu zemlju je od januara do kraja novembra prošle godine napustila 21.000 građana. Od 2013. do 2018. otišlo je preko 172.000 osoba. To je gotovo 50.000 porodica!
Foto: Alarmantni podaci o odlascima čitavih porodica s kartama u jednom pravcu ne brinu bh. vlasti već im to, očito, odgovara
Istraživanje o položaju mladih u BiH koji je u martu predstavila fondacija Freidrih Ebert Stiftung samo je potvrdilo da je sve veći broj onih koji svoju budužnost ne vide u BiH, a 30 do 40 posto onih koji su otišli i ne razmišljalju da se ikada vrate. Iz niza odgovora zašto je to tako možda je najpotresniji onaj „da je život prekratak da bi se čekalo da BiH postane normalna država“.
I neka druga istraživanja su pokazala da 80 posto mladih, starosti do 35 godina, kao razloge za odlazak navode činjenicu da ne vide da će u BiH u bliskoj budućnosti biti bolje. Upravo taj nedostatak bilo kakve nade, o čemu stalno govori i profesor filozofskog fakulteta u Banjaluci Miodrag Živanović, mogao bi dovesti do toga da Bosna i Hercegovina postane zemlja staraca.
I dok poslodavci u BiH sve više osjećaju problem nedostatka radne snage, što će neminovno dovesti privredu u još veće probleme, političari i dalje ne čine ništa da se trend odlazaka zaustavi. Samo povećanje plata koje se najavljuju neće vjerovatno promijeniti ništa. Osim toga, treba uraditi i mnogo više da bi BiH postala normalno društvo, u kojem bi se građani osjećali i sigurno.
Međutim, zaokupljeni svojim ličnim interesima i borbom za raspodjelu vlasti političari u ovoj zemlji nemaju vremena a ni želje za nešto takvo.
